Potrebna je smjena generacija

Mladi ljudi su osvajali Konstantinopolj, Persiju, mladi su postajali carevi i savjetnici vladara. Danas ima primjera gdje mladi vode države. Ipak, budimo iskreni. Ne živimo u državi koja u mladima vidi bolju budućnost, ovo je država čija je omladina obična hrpa glasova oko koje se treba otimati. Prošlo je doba starih mudrih učitelja koji nesebično ulažu u mladost. Ovo je vrijeme starih pokvarenih trgovaca koji žele kupiti što formiranijeg omladinca po što manjoj cijeni. Mi, zaista, imamo svoje pastire koji su previše bukvalno shvatili tu riječ, ophodeći se prema nama kao prema ovcama u tornjevima od korupcije i lažnih obećanja.

Dakle, šta ćemo ako nas loše vode? Kako opstati i iskoristiti najbolje godine u jednom od najgorih okruženja. U okruženju koje od nas zahtijeva da samo budemo podvodljivi i ništa više. Odgovor je jasan: mora doći do smjene generacija. Nama nisu potrebni samo novi lideri u politici, već u svim oblastima i institucijama koje su važne za generacije koje će doći poslije nas.

Nezainteresovanost za politiku je podjednako kobna kao i preteran angažman za tuđe ideje i položaje. Posebno su mladi u manjinskim zajednicama naklonjeni slijepom slijeđenju lidera svojih očeva i djedova. Istrošene vođe bez osjećaja za vrijeme i svoju sredinu su najgori vodiči. Recikliranje političke scene i stalno jednih te istih ideja proizvodi mlade zaostale u prošlosti. „Generalno spremanje“ političke scene je jedini izlaz iz letargije koja već predugo prožima duh mladih ljudi. Sveže, moderne ideje o zdravoj ekonomiji, poštenom rangiranju pri zapošljavanju i izgradnji osnovnih uslova za formiranje porodica, treba da odgurnu večitu priču o lažnom patriotizmu i kvazi nacionalizmu. Dosta je retorike u kojoj nam je uvijek neko drugi kriv, sami smo krivi za svoje stanje, prihvatimo odgovornost. Kada čujete da neko krivi roditelje, vaspitanje, stanje u državi, uopšte okolinu, za svoju životnu stagnaciju, znajte da je to siguran znak nezrelosti, a nezrelost nosi sa sobom nepreuzimanje odgovornosti za svoju pasivnost.

Proces evropskih integracija u koji smo kao država, čini mi se dosta stidljivo i sa premišljanjem, ali definitivno zakoračili jeste prilika da se neke stvari promijene. Međutim, situacija nije tako jednostavna. Dijelom Evrope ćemo postati tek onda kada se odreknemo šturog balkanskog mentaliteta utemeljenog na osuđivanju svega što nije naše i uzdizanju svega što potiče od nas. Najveći interes da budemo dio Evrope imamo mi, mladi, kojima ona najviše treba, mi koji ćemo najviše imati od nje. Zato je važno da preuzmemo kormilo i pogledamo iznad balkanskih brda u svijet pun izazova, mogućnosti i šansi.

Treba, pritom, biti oprezan jer sami u datim okolnostima ne možemo mnogo postići. Šta pod ovim podrazumijevam? Najprije činjenicu da će svaka manjinska zajednica, pa tako i bošnjačka, u Srbiji uvijek živjeti proporcionalno kvalitetu života većinske zajednice. Samo otvoreni dijalog i diskusija u međunacionalnoj komunikaciji obezbijediće stabilno tlo za zdravu zajedničku budućnost. Novi lideri moraju se usprotiviti ponavljanju historije. S tim u vezi, važno je da promjene nastupe i u većinskoj zajednici. Na drugoj strani, mladima mogu pomoći samo oni akteri koji nemaju nikakvog ličnog interesa, odnosno ne traže ništa zauzvrat. Tu mislim na organizacije civilnog društva koje rade sa mladima. Dobrim planiranjem i ulaganjem u perspektivne mlade ljude kroz dobro strukturirane projekte i aktivnosti možemo dobiti osposobljene, nezavisne i neucijenjene lidere.

Trenutno stanje mogu promijeniti samo mladi. Jer je to sa jedne strane prirodno, a sa druge strane je neozbiljno i neodgovorno očekivati da promjenu donesu oni kojima je trenutno dobro. Polazna tačka za promjene jeste stvarnost koja ne valja i u tom smislu od onih koji su takvo stanje proizveli vidjeli smo i naučili šta ne treba raditi. Ne smijemo dozvoliti sebi ponavljanje istih grešaka. Radimo ispravne stvari. Nama nisu potrebni stari grbovi i zastave, potrebna nam je nova zastava i novi ideali. Zato je važno da ukazujemo na probleme i predlažemo rješenja.

Korijen naših problema je ravnodušnost. Mladi su danas kao gomila super-heroja koja posmatra svijet dok tone i ništa ne preduzima. Već dugo smo u dubokom snu, snu koji prelazi u komu. Poslije kome, nema buđenja. Probudimo se sada!

Autor je diplomirani filolog i učesnik projekta „Nove generacije mladih u novim izazovima – manjinski lideri u Sandžaku i na jugu Srbije“