Jedinstveno evropsko tržište doprinelo je ekonomskom rastu zemalja koje pripadaju tom području, a monetarna stabilnosti tog tržišta bila je vidna tek 2006. godine, jer je to bila prva godina posle 2000, kada su glavne ekonomije Evropske unije ispunile cilj, da drže budžetski deficit ispod 3 odsto.

Jedinstveno evropsko tržište doprinelo je ekonomskom rastu zemalja koje pripadaju tom području, a monetarna stabilnosti tog tržišta bila je vidna tek 2006. godine, jer je to bila prva godina posle 2000, kada su glavne ekonomije Evropske unije ispunile cilj, da drže budžetski deficit ispod 3 odsto. To je značilo da je nezaposlenost počela da pada, uz istovremeni rast privreda zemalja Evropske unije. Ta sigurnost i blagostanje predmet je želja malih i siromašnih, koji bi da budu deo toga, pa otuda i želja države Srbije i većine njenih građana da budu u takvom društvu. Za početak, mnogi smatraju, bilo bi dovoljno da Srbija uvede evro kao nacionalnu valutu, i tako se približi za korak bliže Evropskoj uniji.

Zajednička valuta 13 zemalja

Članica evropske ekonomske i monetarne unije su Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Nemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Portugalija, Španija, Grčka i Slovenija, koja je 2006. godine ispunila sve uslova i tako postala 13. zemlja gde je evro jedino sredstvo plaćanja. Velika Britanija, Danska i Švedska odustale su od mogućnosti da se priključe evrozoni.

Evro, kao valuta, uveden je 1. januara 1999. godine. Evrosistem obuhvata Evropsku centralnu banku i centralne banke zemalja koje su prihvatile evro. Koegzistencija Evrosistema sa evropskim sistemom centralnih banaka, predviđena je sve dok su pojedine članice Evropske unije izvan evrozone.

Evropska centralna banka je centralna banka Evropske unije sa sedištem u Frankfurtu na Majni, počela je sa radom 4. januara 1999. godine. Kao nezavisna monetarna institucija, preuzela je ulogu svih 13 nacionalnih centralnih banaka zemalja evrozone. Njena nezavisnost je funkcionalna (garantuje stabilnost cena), institucionalna (ne prihvata uputstva trećih lica), personalna (dugi mandati članova organa odlučivanja) i finansijska. S nacionalnim bankama zemalja učesnica u Evropskoj uniji obrazuje Evropski sistem centralnih banaka (ESCB).

Evropski sistem centralnih banaka uključuje Evropsku centralnu banku (ECB) i centralne banke zemlja članica Evropske unije, bez obzira na to da li su usvojile evro. Evrozona (evrooblast ili evrolend) obuhvata 13 zemalja Evropske unije koje su uvele evro kao nacionalnu monetu. Evropska centralna banka je odgovorna za vođenje monetarne politike unutar evrozone.

– Takvo gledište posledica je stanja u Srbiji, jer je monetarna politika u prošloj godini predstavljala trošak za ovu državu. Kapital Narodne banke Srbije se, zbog mera dosta restriktivne politike, smanjio za oko 250 miliona evra na godišnjem nivou. Neki su procenili da bi bilo svrsishodno da uvedemo evro kao monetu, koju bi smo koristili kao nacionalnu valutu, što bi podrazumevalo da dinar ima čvrsto vezivanje, valutni odbor, gde bi jedan evro vredeo jedan dinar, ili sto dinara. Fizičko uvođenje evra je politička odluka, koja bi državu dovela u situaciju da krade tuđu valutu, uz saznanje da bi Evropskoj centralnoj banci i zemljama evro zone to predstavljalo veliki problem. Evropa, naravno, to nikada ne bi dopustila, odnosno, ne bi pristala na takvo što. Da bi država, naime, ušla u evro zonu, mora da ispuni određene uslove, pre svih da bude članica EU – kaže za Danas Vuk Đoković, direktor Centra za visoke ekonomske studije u Beogradu.
Kroz istu proceduru ulaska u evro zonu, dosad je prošlo 13 zemalja-članica EU, pre svega podnevši zahtev u kojem su izrazile želju da žele da preuzmu evro kao svoju nacionalnu valutu. Izražena želja ne znači i automatsko dobijanje dozvole za korišćenje evra kao jedinog sredstva plaćanja u dotičnoj zemlji. Ekonomski uslovi, ipak, presuđuju, jer država mora da ima takvu makroekonomsku stabilnost koja predviđa da javni dug države ne sme da bude veći od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda, da inflacija ne sme da bude veća od pola procentnog poena od proseka tri zemlje s najmanjom inflacijom, uz mogućnost da deficit u budžetu bude manji od tri odsto. Tek kada se ispune ta tri uslova postaje se član evro zone, ali po pravilu prođu tri godine pre nego što zemlja i zvanično postane član evrolenda (sinonim za evro zonu).
– To što nam je javni dug države 25.5 odsto bruto domaće proizvoda i što nam je deficit u budžetu oko dva odsto, ne znači da je Srbija ispunila dva od tražena i neophodna tri uslova ulaska u evro zonu. Jer, sve zemlje Unije visoko su ekonomski razvijene, imaju drugi nivo bruto društvenog proizvoda, sa potpunu drugom industrijskom strukturom, ali i sa drugom strukturom spoljnotrgovinskog deficita, što nas dovodi u situaciju da se ne možemo porediti s njima, bar ne u ovom trenutku. Svako ko želi da uvede evro, mora najpre da poštuje pravila EU, jer nemoguće je da se uđe u Evropu, a da se ona ne poštuju – kategoričan je sagovornik Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari