Uskoro kod vas

Zove novinarka Jutarnjeg lista, čula je da imam staru baku i pita jel može dobiti intervju s njom. Nevjerojatno, Zagreb je fakat selendra, novinari svakom građaninu znaju sve članove familije! Popodne odlazim do bakice, moje najdraže osobe na svijetu. Ionako sam planirala, zvala me na ručak, a još usput je pitam jel joj se da pričat za novine. Baka Ana će za koji mjesec navršiti 100 godina i komotno mogu reći da je medicinski fenomen svjetskih razmjera. Sama živi, sama ide u dućan i u crkvu, a pritom živi na četvrtom katu bez lifta! Mozak radi k’o „singerica“, smije se, prati politiku, predivna je. Samo je oči više ne služe, pa tapka hodajući po kući. Nije baš oduševljena intervjuom, ali kaže da može ako smo baš navalili.

Nakon bakice idem na testiranje znanja francuskog u Berlitz školu stranih jezika. Upisujem tečaj, pa da znaju kolko sam nazadna. Zadnji put sam francuski pričala u petom osnovne, toliko sam mucala zgodnom ispitivaču, da me bilo sram. Čista impotencija. Procjenio me na drugi stupanj, tečaj kreće za dva tjedna. Dobro sam prošla. Navečer idem kod frendice Mitze, radi nam kostime za novi spot Lollobrigide koji snimamo u nedjelju. Kupili smo neke „trash“ radne kombinezone, za tri eura komad, još mi nije jasno kako će ih zamaskirat u nešto normalno. Pola noći smo izrezivale piramide od papira, koje će nam služiti kao ramena za „space suits“, a onda sam mrtva jedva dopuzala do kuće. Bio je neki kul parti u agenciji kod brukete i zinica, al jednostavno nisam imala snage.

Subota, 12. februar

Danas kupujem opremu za snimanje sutra. Na popisu – pištolj za ljepilo s patronama, škare, skalpel, još kartona, selotejp, hrana, cuga, bijele čarape. Pol toga nisam uspjela nać, ne kužim se u te muške dućane, cuga i čarape su više moja domena. Oko jedan idem do svoje najdraže (i jedine) frizerke Ivane koja treba smislit što izvest sa kosom da pase u koncept spota. Mitza, stilistica, šalje joj mailom „wish“ listu frizura. Kao neće one moje standardne čupavce i irokeze, hoće nešto „barbie“, ko da imam plastiku na glavi. Ivana mi složi to neko gnijezdo, al je frka oće li izdržat do sutra. Kaže da spavam samo na lijevom boku, a seks da mi ne pada napamet. Tako ulickana nalazim se s Dorom, frendicom koja živi u Njujorku. Sjedamo na kavu u neki birc koji ima mali buvljak. Tamo pronalazim torbu svog života, kričavo narandžastu, prekrasno-odvratnu, baš kako volim! Skupa je ko vrag, al mladoj dizajnerici dajem pare i nosim torbu u svijetlu budućnost. Sad nema više šopinga do Uskrsa.

U 7 navečer imam probu s bendom. Sviramo uskoro kod vas u BG, a trebamo uvježbat novog bubnjara. Sladak je i brzo lovi bitove. Svi smo zadovoljni. Oko ponoći dolazimo do mene. Klavijaturist i basist su Slovenci, a gitarist iz Karlovca, tak da su svaki vikend meni na grbači u hotelu Ida. Stavim im madrace na pod i oni sretni, prava smo ciganska familija. Do dva smo u krevetu, sutra rano dizanje – snimamo cijeli dan.

Nedjelja, 13. februar

Dizanje u sedam ujutro! Fuj fuj fujjj… Mrzim to, imam ekstremno nizak tlak, treba mi dva sata tako rano da dođem sebi. Skupljam svu sminku koju imam, skijaške kombinezone, alat, sve trpam u ogromni kofer i nosim do auta. Ispred moje kuće je „meeting point“. Cijeli bend je dolje, režiser, animator, stilistica, snimatelj i lik s projektorima su već od zore u studiju da pripreme teren. Studio je negdje u teškoj suburbiji, iza Sesveta. U konvoju tražimo selo Adamovce, o bože. Ima filmskih studija s kroma kijem i u centru Zagreba naravno, al nam niko nije dao da za sto pedeset eura ostanemo cijeli dan. A više nemamo. Studio izgleda fenomenalno, grije se, ima čak i stolić za sminku s ogledalom – jeii!!! Neću više ni riječ reći o spotu, sve ćete vidjeti uskoro. Mislim da će bit čisti „high tech“, bar za nas. Utipkajte na youtube kad imate vremena, pjesma se zove „Kompjuter“. Ako ne počnete divljat i skakat po kući, ništa nismo napavili. Snimamo do devet navečer. Opet crknuta dolazim kući. Pokušavam gledat televiziju, al’ sistem je već na „shut down“ modu.

Ponedjeljak, 14. februar

Danas prepremam snimanje „Dvopeka“ za sutra. Biram teme i goste. Koncept je: dvije teme tjedna koje komentiraju dva gosta tjedna. Zato „Dvopek“, kužiš? Teme su bile očite: Jadranka Kosor prijeti bankama nek snize kamatne stope il će bit vraga. Moš mislit, ukakili su se od straha.. Druga tema – Berluskoni i prosvjedi žena. Eto, pored svih kršenja zakona i gluposti koje je počinio u životu, na kraju će past radi seksa. To je za katoličku zemlju kap koja je prelila čašu. Koje goste zvati? Prva ideja mi je Boris Vujčić, viceguverner Hrvatske narodne banke. On je moj bivši profesor (da, išla sam na Ekonomski fakultet, vjerovali il ne). Međutim on je na putu. Gošću sam pronašla lako – Danijela Trbović, naša najbolja TV voditeljica. Znam da je u kreditima do grla, a i o seksistu Berluskoniju će imat sigurno što za reć. Sad još naći muškarca. Ajmo probat nekog političara! Milanović mi se ne javlja na telefon, Andrija Hebrang je u gužvi, Luka Bebić na putu, Jandrokovič na putu. Ne mogu vjerovat! Pa šta se moram naručivat ko kod ginekologa za dobit dvije izjave od gospode političara? Užas. U šest odlazim u teretanu. Nisam bila već tri mjeseca, da ne mislite da sam neki bilder. Al mora se. Već dolazim u opasne godine. Nakon teretane s dečkom gledam filmove i klopamo tost. Prava romantika za Valentinovo. Gledamo Bendžamina Batona na dvd-u, skroz ok film s Bredom Pitom. Da Breda zovem za dvopek? Prije bi njega valjda dobila neg elitu iz Sabora.

Utorak, 15. februar

Cijelo jutro dogovaram muškog gosta. Oš me nikad toliko frajera nije odbilo! Na kraju uspijem dogovoriti Gordana Maraša, zastupnika SDP-a. Ok lik, lako se s njim sve dogovorit, snimamo ga sutra ujutro. U pol dva snimam Danijelu. Žena je carica! Sve što je bitno kaže u par rečenica, a pritom je brza, duhovita i daje odgovore pune mesa. Sugovornik kakvog svijećom tražimo. Nakon snimanja odlazim u montažu to sve porezati i pregledati. Sama montiram, ti programi su danas za djecu. Dolazim kući oko deset. Opet film! Dečko i ja gledamo Finčerovu „Društvenu mrežu“. Pitko i zgodno, bez previše drame, taman za laki san.

Srijeda, 16. februar

Danas je najduži dan ikad. Već u devet idem na isprobavanje novih Thalgo proizvoda. Oni su mi sponzori, sve džaba od njih dobijem – kremice, losione, maske, ulja… Možda zvuči pitomo, al dragi dečki, na to odlazi ženino (možda i vaše) bogatstvo! Tako da mi ušparaju puno para, a stvarno je kvalitetna kozmetika. Odlazim iz skladišta s novom pošiljkom i trčim do Sabora gdje imamo dejt s Marašom. Rutinski odradim intervju s njim, vidim da je u žurbi, taman imaju sjednicu. Nakon Sabora trčim do HTV-a gdje se nalazim na kavi s Domagojem, jednim od urednika. Klasična žalopojka nad situacijom, malo tračeva, novosti iz života, familija, djeca i već je dva sata. Do tri dolazim do montaže. Kantina više ne radi, moram se zadovoljiti hot dogom. Od tri do deset montiram kompletan materijal, spajam Maraša s Trbovićkom, prava sinergija.

U deset se desilo nešto prekrasno. Skočila sam do Medike, našeg jedinog ZG skvota, na koncert. Frendovi mi preporučili, neki fora bend iz Islanda. Hej, oduvali su!!! Već dugo nisam čula ništa bolje lajv. Zovu se Blood band, malo glupo ime al’ genijalna muzika! Ak čujete da sviraju negdje u blizini, nemojte sluuučajno propustit, raznijeli su me. Prava electro-pop-party-punk fešta, ne mogu vjerovat da je to hladno došlo u Zagreb tako inkognito. Puna dojmova idem kući.

Četvrtak, 17. februar

U devet buđenje! Snimam HTV-ovu emisiju „Briljanteen“. Treba mi 45 min za šminku, pol sata za oblačenje, dva sata improvizacije scenarija u kameru. Nikad ne učimo tekst unaprijed, već smišljamo najave na licu mjesta. Ko bi još stigao učit sa papira… U jedan ručam s ekipom s emisije, Ivom, Franom i ostalima. Već u dva trebam doć do Portala po zadnje intervencije u montaži i finaliziranje videa. U šest mi dolazi ekipa prijatelja kući, tako da već u pet moram skočit do dućana i kupit žderu i cugu. Prijateljica će ujedno rođendan proslavit kod mene, tak da je torta osigurana. Skupilo nas se desetak baba, kokošinjac je trajao do jedan iza ponoći, a onda smo otišli u krpe. Sutra za mene počinje vikend, ovaj ću bome provest po partijima, da mi se ne rugate da sam bakica koja samo radi i gleda filmove.

Autorka je muzičarka i novinarka iz Zagreba