Veličanje zločina je gore od poricanja

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Rodena sam u blizini mjesta zlocina, i imala srecu ili nesrecu da odem prije zla. Kad sam jednom prilikom s mojom skolskom kolegicom razgovarala o osjecaju poslije svega, rece mi: nisi bila ovdje i ne mozes razumjeti – u ratu postoji samo jedno pravilo – mi ili oni. Ovaj put bili su oni, u proslom ratu deset puta vise mi. Ali oni ne mogu da razumiju taj slijed, ne zanima ih, i uporno postavljaju pitanje – zasto? Zato sto smo se podijelili na Mi i Oni, a ta podjela se dogodila prije zla. I: da li bi bilo u redu da mi po drugi put u istoriji stradamo – od njih.
   Nisam imala odgovore na njena pitanja. Niti na pricu moje majke: u kucu nam dolazise komsije, sve do pred Rat. A onda udje jedan komsija u moju kuhinju i kaze mi: ja cu te j….ti. Sta ti to kazes, upita ga moja majka. Hocu, hocu vidjeces…Kazu, postojale su Liste po kojima komsije Muslimani treba da pokolju komsije Srbe, i siluju zene. Ove komsije su bile zaduzene za moje roditelje. Evropa je vijest o listama proglasila srpskom Göbelsovom taktikom… Moja majka ne laze!!!