Građani Srbije, Makedonije i Bugarske imaju isti stereotipni i predrasudni krug. Svi imaju sa jedne strane tradicionalnu ksenofobiju prema drugome, a sa druge osećanje osujećenosti i prikraćenosti zbog nečega na šta „imaju pravo“.

Istovremeno svi veruju u sopstvenu ekskluzivnost i „boluju“ od vrednosne konfuzije. Zbog toga postoji opravdana zebnja da će im se evrointegracija desiti bez istinske integracije i dijaloga između sebe, na samom Balkanu, kaže sociolog Đokica Jovanović, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koji učestvuje u projektu „Kultura mira, identiteti i međuetnički odnosi u Srbiji i na Balkanu u procesu evrointegracija“.

Projekat organizuje Centar za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Nišu, a finansijski ga podržava Ministarstvo za nauku Srbije. Sprovodiće se na teritoriji Srbije, Makedonije i Bugarske do 2010. godine. Iza njegovog komplikovanog naziva krije se zapravo nastojanje nauke da pokuša da odgovori na neke zapitanosti o „trusnom“ Balkanu. Kakvi su balkanski narodi? Koliko su skloni sukobima, a koliko spremni na toleranciju i u kojoj meri su „zreli“ za međusobne i evropske integracije?

Jovanović je na čelu dela ovog sveobuhvatnog istraživanja, koji nosi naziv „Stereotipi i predrasude u našem dvorištu i u našem komšiluku“. Prvi rezultati „Stereotipa i predrasuda…“ već su gotovi. Ukazuju da je predrasuda koja predstavlja ideološku osnovu svih etničkih identiteta na Balkanu: „Mi smo žrtve“. Među dominantnim stereotipima su i „Naša istorija je uvek bila slavna“ i „Za naše probleme su odgovorni drugi, jer mi smo žrtve“. Ovakve i druge predrasude i stereotipi, o sebi i o drugima, često su bili i biće „nacrt“ za oblikovanje društvenog života na ovom komadu Evrope.

Jovanović napominje da je istraživanje jasno pokazalo da ispitanici u sve tri zemlje većinski veruju kako smo „mi ispravni“, a „oni drugi krivi“. Kada je reč o sukobima na Balkanu u poslednje dve decenije „krive“ su velike sile ili drugi balkanski narodi. „Mešanje velikih sila u odnose balkanskih zemalja“ uzrok je izbijanja sukoba za 72, 3 odsto ispitanika u Makedoniji, 76,3 odsto u Bugarskoj i čak 91,5 odsto u Srbiji. Ovakav rezultat pokazuje da je kod građana Srbije još uvek veoma jak stereotip da je za ratni slom Jugoslavije i „gubitak srpskih teritorija“ prevashodno odgovoran Zapad.

– Međutim, na pitanje da li su sukobi nastali zbog nacionalizama balkanskih naroda, većina ispitanika u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj odgovara potvrdno. U Makedoniji tako misli 69,3 odsto, u Srbiji 61,7 odsto, a u Bugarskoj 53,2 odsto. Ovakav stav, međutim, ne uključuje i kritički odnos prema sopstvenom nacionalizmu. Jer, na pitanje: koja su dva naroda u „grupi“ glavni uzrok sukoba na Balkanu, ispitanici u Srbiji najčešće odgovaraju da su to Albanci i Hrvati (43,9 odsto), a potom Albanci i Bošnjaci (odnosno muslimani iz BIH) sa 23,7 odsto. Većina građana Makedonije, pak , smatra da su najveći krivci za sukobe Albanci i Grci (38,7 odsto), potom Albanci i Bošnjaci (muslimani iz BIH) sa 18 odsto i Grci i Srbi (osam odsto). Ispitanici u Bugarskoj smatraju da Balkan najviše destabilizuju Albanci i Bošnjaci (muslimani iz BIH) sa 36,5 odsto, pa Albanci i Srbi ( 18,9 odsto) i Bošnjaci i Srbi (6,7 odsto)- ističe naš sagovornik

On navodi da su građani tri zemlje u istraživanju odgovarali i na pitanje koja dva naroda, takođe zajedno, najviše doprinose uspostavljanju mira na Balkanu. Većina ispitanika u Srbiji smatra da su to Srbi i Grci (28,9 odsto), a potom Grci i Makedonci (11,7 odsto), Srbi i Makedonci (10,7 odsto) i Romi i Srbi (10,5 odsto). Najviše građana Bugarske veruje da su to Bugari i Grci (26,7 odsto), a potom Bugari i Rumuni (13,2 odsto). Većina ispitanih u Makedoniji smatra da su to Makedonci i Srbi (28,4 odsto), pa Makedonci i Romi (13 odsto). Spominjanje Srba koji uz njih mogu najviše da doprinesu miru može se objasniti činjenicom da su Makedonci sa Srbima imali „iskustvo zajedničke države“, a u svojoj istoriji „najmanje problema“.

– Očigledno je da ispitanici svojoj naciji daju ekskluzivan značaj i vrednost u odnosu na druge. Dakle, naša istorija je uvek bila slavna (to misli 56,8 ispitanika u Srbiji, 43,5 odsto u Makedoniji i 58,7 odsto u Bugarskoj), a čitava naša kultura se uzdiže kao potpuno čista i neupitna. A ako si ekskluzivan u odnosu na druge, onda i ne možeš da budeš odgovoran, odgovoran je samo onaj ko nije eksluzivan. Ako si, dakle, „izabrani“ i mučenički narod onda imaš moralno pravo da ispraviš nepravdu prema sebi, pa i da uđeš u rat sa drugima. I to je najveći problem sa „ekskluzivnošću“, koja na Balkanu ide uz ksenofobiju i resantiman prema drugima. Kada bi sve ostalo na nivou samozaljubljenosti, ni po jada. Ali, predrasude, za razliku od stereotipa, nalažu da se krene u akciju i ispravlja nepravda – kaže Jovanović.

Svi oni osećaju resantiman, odnosno uskraćenost i osujećenost zbog nečega što im „pripada“. U takvoj situaciji osećaj nacionalne pripadnosti lako preraste u nacionalizam. Čak 76,4 odsto ispitanika u Srbiji potpuno se ili delimično slaže da je „spremno da se žrtvuje za interes i dostojanstvo svoje nacije“, a to čini i 70,2 odsto Bugara i 53,7 odsto Makedonaca. Mada su manje spremni da se „žrtvuju za svoju naciju“ od ispitanika u Srbiji, čak 91 odsto građana Bugarske se slaže ili delimično slaže da je „veoma vezano za svoju naciju“, a isto misli i 84 odsto ispitanika u Srbiji i 79,2 odsto u Makedoniji.

– Resantiman, odnosno osećaj prikraćenosti, posebno se jasno vidi na osnovu odgovora na pitanje: da li se slažete sa tvrdnjom da je u vašoj zemlji istorija ostavila teže posledice nego u drugim evropskim zemljama. U Bugarskoj tako misli 64,7 odsto, u Makedoniji 65,5, a u Srbiji čak 73,3 odsto ispitanika. Razlog za to mogao bi se tražiti u činjenici da samo ispitanici u Srbiji imaju neposredna i traumatična iskustva, kakva su rat na području ex Jugoslavije, međunarodna izolacija ili ratni zločini. Takođe, na nivo slaganja utiče i činjenica da je Srbija u zaostatku u procesu evrointegracija, pošto je Bugarska već članica EU, a Makedonija kandidat za članstvo- kaže Đokica Jovanović i precizira da se u Srbiji jasno beleži resantiman zbog „gubitka teritorija“ na koje se polaže pravo.

U Bugarskoj postoje „nerazrešene aspiracije“ prema Makedoniji, pošto ona priznaje makedonsku državu, ali ne i naciju, a VMRO je i bugarski i makedonski… Bugarska, osim toga, ima „problem“ jer je bila satelit, najpe ruske, pa sovjetske imperije, a nije do kraja „raščistila“ ni odnose sa svojim manjinama, posebno turskom. Makedonija, pak, ima mnoge resantimane, jer su skoro svi imali ili imaju aspiracije prema njoj. Unutar Makedonije postoje nerešena pitanja sa Albancima, a u spoljno-političkim odnosima Grčka joj ne priznaje ime, Bugari joj ne priznaju narod, a Srbi su imali pretenzije na neke oblasti.

– Najveći problem je, međutim, saznajna i vrednosna konfuzija koja postoji kod balkanskih naroda. Većina ispitanika je odbacila tvrdnju da su „sukobi na Balkanu u poslednje dve decenije rezultat nepoznavanja kulture susednih naroda“. Pri tom, odgovornost za sukobe nalazi u nacionalizmima i religioznosti drugih, koji, kao pojave, jesu kulturne tvorevine. Time su zapravo poručili suprotno od izjašnjavanja o značaju poznavanja kulture suseda: da, uzrok sukoba jeste u kulturama drugih, znamo mi kakvi su oni. A kada na opštem planu postoji konfuzija u stavovima, onda ne može da se pravi strategija razvoja, pa ni razvoja dobrosusedskih odnosa. Sve dobre strategije počivaju na konsenzusima, a svako prosperitetno društvo uspostavilo je konsenzus oko osnovnih vrednosti. To znači da u tom društvu nema konfuzije mišljenja, već jasnoće u pogledu osnovnih stavova i saglasnosti. Na Balkanu, pak, vlada konfuzija o fundamentalnim stavovima- kaže Jovanović.

On dodaje da su svi rezultati istraživanja predrasuda i stereotipa u tri balkanske zemlje skoro identični, tako da Srbija „nema posebnosti“. Od Bugarske i Makedonije se razlikuje samo u „stepenu“ ksenofobije, nacionalizma i eksluzivnosti. Prema njegovom rečima, ove pojave su u Srbiji nešto izraženije zbog „zagrejanosti“ koja još postoji nakon ratnih godina

– Materijal u Srbiji je još pregrejan i ne hladi se tako brzo – zaključuje sociolog Đokica Jovanović.

Poprište polaganja prava na teritorije

– Balkan je periferni evropski region, sa otomanskim nasleđem i teretom međusobnih sukoba. Nema iskustva renesanse, protestantske autokritike, prosvetiteljskog optimizma ili građanskih revolucija. Balkan je stalno poprište odmeravanja snaga i interesa velikih sila, ali i sopstvenih imperijalizama („Velika Srbija“, „Velika Bugarska“, „Velika Albanija“,“Hrvatska do Zemuna“). On je poprište uzajamnog polaganja prava na teritorije koje imaju posebno simboličko značenje, kakvo je, na primer, Kosovo. Karakteriše ga negiranje, ali i svojatanje identiteta drugog naroda ( „Muslimani su cvet hrvatstva“, „Muslimani su poturčeni Srbi“, „Srbi nemaju kulturu“, „Crnogorci i Makedonci ne postoje kao nacija“, „Albance nije dotakla civilizacija“…). Ovakav proces unutarbalkanskog „drobljenja“ traje i danas: jedan jezik ima četiri imena (srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski), Srpska pravoslavna crkva se unutarkonfesionalno rastapa (SPS, MPC, CPC), a Hrvati odjednom „nisu balkanski narod“, „nikada to nisu ni bili“, kao uostalom ni Slovenci – ističe sociolog Đokica Jovanović.

 

Za sukobe uvek odgovorne tuđe religije

Đokica Jovanović kaže da je na Balkanu vidljiva ne samo nacionalna, već i religijska identifikacija. Religiozonost se shvata kao kleronacionalizam, odnosno etnofiletizam, što je vezivanje religije za pleme, odnosno naciju. Na pitanje: da li religijska netrpeljivost ugrožava mir na Balkanu čak 82,6 odsto ispitanika u Srbiji je odgovorilo sa „da“ i „da, donekle“, a isto je učinilo i 79,5 ispitanika u Makedoniji i 72,9 odsto u Bugarskoj. Pri tom većina smatra da su za sukobe odgovorne tuđe religije, posebno islam kao „najnetolerantnija religija na Balkanu“. U Srbiji tako misli 47,8 odsto, u Makedoniji 40,6 odsto, a u Bugarskoj 60 odsto ispitanika, verovatno zbog „iskustva“ sa turskom manjinom, tokom 80-ih, kada je iz ove zemlje proterano oko 200.000 Turaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari