Najviše zasluga za obimne ruske investicije imaju velike kompanije, a najveći prodor ostvarile su kompanije iz sektora energetike (nafta i gas) i metalske industrije, mada ih u stopu prate telekomunikacione kompanije. Njihova ulaganja svrstala su Rusiju na 15. mesto u svetu po nivou investicija, ali i dalje predstavljaju tek desetinu investicija američkih kompanija.
Najviše zasluga za obimne ruske investicije imaju velike kompanije, a najveći prodor ostvarile su kompanije iz sektora energetike (nafta i gas) i metalske industrije, mada ih u stopu prate telekomunikacione kompanije. Njihova ulaganja svrstala su Rusiju na 15. mesto u svetu po nivou investicija, ali i dalje predstavljaju tek desetinu investicija američkih kompanija. Međutim, problem je i to što statistika ne pokriva neregistrovani odliv kapitala iz Rusije za koji se smatra da je, ne tako davno, bio i dvostruko veći od prijavljenih investicija. Tradicionalne destinacije za ruske investicije su pre svega zemlje bivšeg Sovjetskog saveza, ali poslednjih godina Rusi sve više nastoje da prodru na razvijena tržišta EU i SAD umesto na tržišta zemalja u razvoju. Njihov osnovni motiv jeste želja da zauzmu stratešku poziciju u energetici i metalskoj industriji. Takvi motivi izazivaju političke otpore uplivu ruskog kapitala pa je tako prošle godine propalo svih 12 pokušaja ruskih kompanija da kupe kompanije u Zapadnoj Evropi (samo Gazprom imao je pet neuspešnih pokušaja u Britaniji, Francuskoj, Belgiji…). S druge strane, prodor na tržište SAD za Ruse nije toliko otežan. Kompanije Severstal i Evraz investirale su u SAD, a najveće ulaganje zabeležio je Norilsk nikl koji je kupio kanadski Lajon or majning za 5,2 milijardi dolara. Kompanija Lukoil ima više od 1.000 pumpi u SAD, a za investicije u SAD i Finskoj potrošio je 550 miliona dolara. Interesantno je da su investicije Rusala doprle do Australije gde je za 460 miliona dolara kupio Kvinslend alumin.
Velika enigma
Najveća enigma na Balkanu kada je reč o nivou ruskih investicija jeste Crna Gora. Iz šturih statističkih podataka moglo bi se zaključiti da je najveća investicija bila Rusalova kupovina Kombinata aluminijuma za 70 miliona i evra i Salamonova kupovina Rudnika boksita za 10 miliona evra. Ipak, procenjuje se da su najveće investicije stigle kupovinom nekretnina i hotela na primorju. U susretu predsednika i premijer dve zemlje Putina i Đukanovića prošle godine moglo se čuti i da su ukupna ulaganja Rusije u Crnu Goru premašila dve milijarde dolara po čemu bi južni sused Srbije bio daleko ispred svih zemlja jugoistočne Evrope u privlačenju ruskog kapitala. Ipak, prema podacima Centralne banke Crne Gore iz 2006. priliv ruskih investicija u periodu od 2001. do 2005. godine iznosio je 14,9 miliona evra po čemu se Rusija našla na sedmom mestu najvećih investitora. Prema podacima crnogorske agencije za promociju investicija MIPA, ukupne investicije u tu zemlju od 2000. do 2006. godine kreću se oko dve milijarde evra.
Nova interesantna tržišta za ruske kompanije su i Južna Amerika i Azija, ali pre svega Afrika. Ruske naftne kompanije kupile su licence za vađenje nafte u Iraku, Venecueli, Nigeriji…, dok su kompanije metalskog kompleksa ciljale južnoafričke proizvođače zlata i drugih strateških metala. Rusal je najprisutniji u Africi sa investicijama u Angoli, Gvineji, Nigeriji i Južnoj Africi.
Skrivanje iza holandskih firmi
Holandija je u Srbiji na visokom petom mestu po ukupnom nivou investicija, ali pre svega zahvaljujući investicijama „holandskih“ firmi Filip Moris (Duvanska industrija Niš) i Lukoil (Beopetrol). Prema podacima Narodne banke Srbije, ukupna investicija ruskog Lukoila u Beopetrol iznosila je oko 210 miliona evra, ali pošto se vodi kao holandska, Rusija je tek na 18. mestu najvećih investitora u našoj zemlji sa ukupno 41 milion dolara investicija. U red većih investicija ruskih kompanija svrstava se i kupovina Putnika, koji je za 43 miliona evra kupila ruska kompanija Metropol, kao i prodaja Termoelektra kompaniji Harvinter (1,5 miliona evra). Fadip iz Bečeja kupio je Metalorukav za 600.000 evra, a kao ulaganja ruske kompanije mnogi smatraju i investicije Midlend risorsisa iz Velike Britanije, Računa se da je Midlend u Srbiju uložio oko 40 miliona evra kupivši Karneks, Stari grad, Gumaplast, Luku Pančevo i udeo u Klasu (deo te imovine kasnije prodao). Rusi su vlasnici i Alpine koja je preko Švajcarske kupila fabriku bakarnih cevi Majdanpek, a ruskim kapitalom kupljeni su i Rekord i Goša FOM.
Po obimu investicija prednjači Lukoil i Gazprom čija se zajednička ulaganja mere sa oko 25 milijardi dolara. Investicije metalskih i rudarskih kompanija prošle godine su premašile ulaganja kompanija iz sektora energetike, a po svemu sudeći tako će biti i ove godine. Inače, najveću imovinu u inostranstvu ima Lukoil i ona se procenjuje na više od 19 milijardi dolara. Slede Norilsk sa imovinom od 8,2 milijardi dolara i Gazprom sa 6,2 milijardi, dok ukupna imovina 10 najvećih ruskih kompanija u inostranstvu iznosi oko 55 milijardi evra.
Da statistika ne otkriva sve dokaz je i zanimljiv podatak da ni u zemljama bivšeg SSSR ruske kompanije nisu među najvećim investitorima iako je njihovo prisustvo više nego očigledno. Razlog tome leži u činjenici da je ruski kapital mahom dolazio preko of-šor kompanija ili iz tzv. poreskih rajeva, a ne direktno iz Rusije, pa nije registrovan kao ruska investicija. Do 2003. veliki deo ruskih investicija u centralnu i istočnu Evropu stizao je preko Kipra. Posle promene poreske i druge regulative Kipar je prestao da bude odskočna daska, a danas je to, ako ne računamo ostrva poput Britanskih virdžinskih ostrva, Holandija. Zato ne treba da čudi ni što je u zemljama u našem okruženju Holandija redovno na jednom od prva dva mesta najvećih investitora iako je osim Filipsa teško prisetiti se nekog zvučnijeg imena iz te zemlje. Osnovni razlog za to je i što Holandija, Kipar i druge zemlje imaju sporazume o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa mnogim državama pa ih investitori rado koriste kao destinacije iz kojih će investirati.
Prema podacima koje smo dobili od Hrvatske narodne banke, ruske kompanije su od 1993. do polovine ove godine investirale u Hrvatsku samo 10,8 miliona evra tako da je Rusija ispod 20. mesta na listi najvećih investitora. Trećinu sredstava uložili su u nekretnine, trećinu u trgovinu motornim vozilima, oko dva miliona evra u hemijsku industriju i pola miliona evra u prateće delatnosti u prevozu. Najpoznatije su investicije u splitsku luku, Železaru Sisak i kupovinu zemljišta i hotela na moru. Od Centralne banke Bosne i Hercegovine dobili smo podatak da su od 2003. do 2006. godine ruske investicije u toj zemlji dostigle skromnih 152,4 miliona evra ili 0,05 odsto ukupnih investicija u BIH. Situacija se popravila ove godine kada je Neftegazinkor kupio tri preduzeća iz naftne industrije Republike Srpske za više od 130 miliona evra. U Makedoniji ruske investicije su još zanemarljivije. Prema podacima sa sajta makedonske centralne banke reć je o nekoliko miliona evra. S druge strane, predsednik Makedonije Branko Crvenkovski prilikom susreta sa Vladimirom Putinom izjavio je da su ruske investicije u Makedoniji u 2006. godini iznosile 15 miliona dolara, a godinu dana radnije 10 miliona dolara.
Na sajtu rumunske centralne banke Rusija nije ni u prvih 20 investitora po direktnim stranim investicijama što znači da je uložila manje od 100 miliona evra. Najpoznatije ime na rumunskom tržištu je Lukoil koji je kupio Petrotel rafineriju za 53,2 miliona evra. Prema podacima rafinerije, ruski Lukoil je u Rumuniju investirao 570 miliona dolara od 1998. do 2004. godine. U septembru 2003. Lukoil je preuzeo i MV Propertis za 120 miliona dolara što ukazuje da su ove investicije mogle stići samo iz druge države. U Rumuniji je prisutan i Gazprom čija je investicija u Virom gas stigla preko Nemačke. Rusal je kupio Cemtrejd, fabriku za preradu aluminijuma, a TMK udeo u fabrici za proizvodnju cevi ARTROM i većinski udeo u Kombinatul Siderurdžik Resita koji se bavi čelikom (obe kompanije kupljene su iz Nemačke). Mečel je preko Švajcarske kupio SC Industria Sarmei, a u posedu OMZ našao se SC Upet SA (metalska industrija).
Daleko uspešnija u privlačenju ruskih investicija prema statistici bila je Bugarska koju je od 1992. do 2006. stiglo 371,6 miliona dolara ruskog kapitala po čemu je Rusija na 14. mestu najvećih investitora u toj zemlji. I u Bugarskoj glavna ruska imena su Gazprom i Lukoil. U posedu Lukoila je najveća balkanska rafinerija Neftočim Burgas koju je kupio za 101 milion evra, a u vlasništvu Gazproma su kompanije Topenerdži i Overgas koje se bave trgovinom gasom. U poslednje vreme za Ruse su naročito interesantne nekretnine u Bugarskoj, posebno na Crnom moru (u njih su uložili najmanje 14 miliona evra).
Podaci koje smo dobili od Mađarske narodne banke za period 1998-2005 pokazuju da se ruske investicije u toj zemlji kreću oko 90 miliona evra što je ispod 0,5 odsto ukupnih investicija u Mađarsku. I kod severnog suseda naše zemlje najvažnije investicije ruskih kompanija obezbedili su Lukoil i Gazprom. Gazprom je stekao udeo u Panrusgasu (osma kompanija u Mađarskoj po prihodima u 2003.), a većinski udeo ima i u Bordokhemu, drugom po veličini proizvođaču hemikalija. U Mađarskoj predstavništva imaju tri ruske banke, dok je jedan od najbogatijih ljudi u toj zemlji Rus Rakimulov koji poseduje nekoliko kompanija. Lukoil u vlasništvu ima lanac pumpi i, slično Bugarskoj i Srbiji, u Mađarsku je ušao kao investitor iz Holandije. Na kraju, ruski ERBRIDŽ za simboličnih 800.000 evra kupio je nacionalnog avioprevoznika Malev.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


