Milan Ćulibrkfoto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV/MO)

Komentarišući današnju konferenciju za novinare predsednika Srbije, koji tvrdi da imamo još četiri dana do potpunog gašenja Rafinerije u Pančevu, urednik u nedeljniku Radar Milan Ćulibrk kaže da je za to već kasno, čak i da ovog trenutka stigne operativna licenca OFAC-a, jer nemamo sirove nafte. On kaže da smo čekali 300 dana da bismo Rusima dali rok od 50 dana da nađu kupca za NIS, kao i da mu se čini da nam sledi „neprijateljsko preuzimanje“.

„Realno, čekali smo 300 dana da im damo još 50. Neshvatljivo je, zaista, znalo se sve od 10. januara. Da je ova konferencija održana 11. januara, dan nakon što je saopštena odluka da OFAC uvodi sankcije NIS-u zbog većinskog ruskog vlasništva, ja bih to smatrao jednim ozbiljnim državničkim potezom. Ovako, sa ovolikim zakašnjenjem, opet se ne dešava apsolutno ništa… Tako da mi sada 50 dana živimo u jednom limbu i čekamo šta će se desiti, a znamo da dobro biti neće. To je definitivno“, kazao je Ćulibrk za N1.


Ćulibrk ističe da ga zabrinjava to što je u isto vreme, dok predsednik drži konferenciju za novinare i govori da za 50 dana neće moći da se snabdevaju prodavnice hlebom, da se greju škole i bolnice, ministar finansija objašnjava predlog budžeta za 2026. godinu kao da je sve najnormalnije.

„Tim budžetom je predviđeno da država sledeće godine, samo od akciza na naftne derivate, prikupi milijardu i 900 miliona evra. Kakve akcize ako ne bude derivata? Ljudi, o čemu mi pričamo? U najboljim uslovima da imamo novca, da imamo mogućnosti da sve to platimo i finansiramo, ne može fizički da se uveze toliko derivata koliko mi trošimo. Maksimalno može polovina. Za polovinu, ja verujem da će se ljudi u pograničnim područjima Bosne, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Makedonije, na Kosovu snabdevati gorivom, tim pre što je tamo jeftinije. Ali u ovom slučaju država ostaje bez svojih dela prihoda na kojoj ministar finansija planira i gradi neku kulu od karata koja je srušena“, objašnjava on.

Prema njegovim rečima, najnormalnije bi bilo da je Siniša Mali danas odložio sednicu o budžetu dok se ne vidi situacija sa NIS-om.

„Praktično svaki deseti dinar koji stiže u budžet stiže preko NIS-a. Ne plaća ga NIS, plaćaju ga građani koji kupuju gorivo, ali stiže preko NIS-a. Ako ne bude goriva, neće biti ni tih priliva. Tako da ovo meni stvarno deluje onako prilično šizofreno“, navodi sagovornik N1.

Urednik Radara kaže da smo danas prvi put od predsednika čuli da je država Srbija imala pravo preče kupovine kada su uvedene sankcije NIS-u i kada je prodavao svoj deo preko 50%, da bi smanjio udeo na ispod 49%.

„U međuvremenu je Gasprom prodao svojoj nekoj ćerki firmi nekih 11-12% akcija. Zašto to država Srbije nije kupila? Aj sad ja da pitam predsednika, pošto se on žali da država ne može sa 29% da ima bilo kakvu kontrolu. Da je država kupila taj paket, imala bi sada 41% i sada bi imala mogućnost, pošto ima više od 33%, da se pita za nešto. Zašto to država nije uradila? Šta je čekala? Nego ona sad kuka kako je dovedena bezizlaznu poziciju. U bezizlaznu poziciju smo dovedeni zato što se 300 dana ništa nije radilo“, navodi Ćulibrk.

Ćulibrk podseća da je tek pre neki dan ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović rekla da su Rusi spremni da prodaju udeo u NIS-u i pita se zašto naša strana nije dala ponudu i pozvala se na pravo preče kupovine, pa makar ih odbili.

„Ako će da prodaju, oni će da prodaju, da li pod redovnim ili pod vanrednim okolnostima. Drugo, besmisleno je da nama predsednik javno poručuje da će država platiti više od bilo kog drugog. Pa zašto bi platila dinar više od bilo kog drugog? Ti imaš pravo po ugovoru da za istu cenu koju je neko drugi spreman da plati, na koju Rusi pristaju, ti po toj ceni kupiš taj većinski udeo, kao što u svakom drugom ugovoru piše. I sad vi poručujete nekome ko u stisci prodaje da ćete vi da platite više nego bilo ko drugi. Ljudi, to ja ne znam. Jeste vi videli na pijaci neko tako da se cenka? Kada vam kaže koliko je sir – 1.000. E, evo ti 1.500, i ne dam ni dinar manje od hiljadu i po. To je nenormalno.“

Vučić je na konferenciji danas upozorio i da će, ako Amerikanci ne daju operativnu licencu za nastavak rada NIS-a, uslediti sekundarne sankcije, za koje nema rešenja. Na pitanje da li će to da dovede do ozbiljne krize, Ćulibrk kaže – mi smo već u ozbiljnim problemima.

„Sutra, noćas, sad, za pola sata, da iz OFAC-a stigne operativna licenca da Rafinerija može nastaviti rad – pa šta će da prerađuje? Pa nema više sirove nafte. Sve što je bilo ona je preradila. Ona je sad već na tom takozvanom ‘tihom hodu’ da se ne bi skroz ugasila, jer je pokretanje rafinerije tehnološki složeno, zahteva mnogo novca. Dakle, da sad, ovog časa, OFAC odobri licenciju – vi morate da naručite gorivo, sirova nafta mora da stigne do Hrvatske, mora da stigne do JANAF, da se transportuje od Janafa, to je 10-15 dana. Znači – rafinerija staje. Kasno je sada. Zato ponavljan – ovo je sve trebalo da se radi 11. januara, a ne krajem novembra, u drugoj polovini godine.“

Urednik Radara kaže da mi stalno slušamo predsednika kako on „ruske i američke prijatelje“ ubeđuje u neku varijantu kojom bi svi bili zadovoljni, ali da se boji da na kraju sa tim ruskim prijateljima sledi – neprijateljsko preuzimanje.


„Na kraju se plašim da će sa tim ruskim prijateljima morati da sledi neprijateljsko preuzimanje. Nema druge… Vučić se sam hvalio da je 20 puta video Putina, da se niko u svetu od državnika nije sretao sa Putinom kao on. Da ga je Putin dočekivao, pratio do kola, da ga je on dočekivao, da ga ceni, poštuju. Pa zašto Rusi nijednog momenta, ako već hoće da prodaju to, nisu ponudili Srbiji? Zemlji koja jedina u Evropi, osim Belorusije, nije uvela sankcije Rusiji. Priča se da se pregovara s MOL-om, a Mađarska je uvela sankcije Rusiji. I oni su pre spremni da prodaju MOL-u nego Srbiji“, objašnjava on.

Ćulibrk se pita zašto je to tako, kao i da li to znači da je predsednik Srbije nešto drugo obećao Putinu, pa da je, pošto to nije ispunio, ovo sada osveta.

„Plašim se da će stvarno sve morati da se završi neprijateljskim preuzimanjima, a u tom slučaju se onda pojavljuju i mnogi drugi problemi. To je pitanje snabdevanja gasom, jer za razliku od mnogih zemalja, Srbija nije dovoljno diversifikovala svoje izvore gasa. Mi smo i dalje najviše u Evropi oslonjeni na ruske izvore. Sve druge zemlje su se nekako manje-više snašle, našle neke alternativne izvore, a mi i dalje presudno zavisimo od ruskog gasa. I zbog toga bi ova kombinacija nafta-gas mogla prilično papreno da nas košta“, zaključuje Ćulibrk.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari