U medijima su se ovih dana pojavile spekulacije da će srpski premijer Aleksandar Vučić, tokom ovonedeljne posete Moskvi, sa najvišim ruskim zvaničnicima, Vladimirom Putinom i Dmitrijem Medvedevim, između ostalog, razgovarati i o, još u proleće prošle godine, načelno dogovorenom bescarinskom izvozu automobila, proizvedenih u kragujevačkoj kompaniji Fijat automobili Srbija (FAS-a), na rusko tržište.

Podsetimo da su doskorašnji predsednik srpske Vlade Ivica Dačić i bivši ministar ekonomije i finansija Mlađan Dinkić, u aprilu prošle godine takođe boravili u Moskvi, gde su, pored ostalog, a nakon prethodnog razgovora sa čelnicima FAS-a u Kragujevcu, sa najvišim ruskim zvaničnicima, upravo Putinom i Medvedevim, otvorili pitanje mogućeg izvoza u Rusiju domaćih, Fijatovih automobila napravljenih u kragujevačkoj fabrici. Po okončanju tih razgovora, Dačić i Dinkić, ostalo je zabeleženo u novinskim arhivima, obavestili su domaću javnost da je Putin obećao da će do kraja godine (2013) biti omogućen da put Rusije krene bescarinski izvoz kontingenta od 10.000 „fijata 500L“.

Godina 2013. već je zaboravljena ko lanjski sneg, od Putinovog obećanje prošlo je gotovo čitavih godinu i po dana, a u Rusiju nije izvezen (i slovima i brojkom) – nijedan automobil „fijat 500L“. Vučić, ako je verovati bliskim mu medijima, posebno onim koje informacije o njegovim namerama i potezima, reklo bi se, dobijaju „iz prve ruke“, pokušaće tokom ovonedeljne posete Moskvi da izdejstvuje realizaciju tog Putinovog obećanja, koje bi za fabriku automobila u Kragujevcu značilo puno, pošto se u Fijatu već duže intenzivno razmišlja o novim tržištima, među kojima je ono rusko, zbog veličine, jedno od najinteresantnijih.

Plasman „težak 150 miliona evra

– Rusko tržište je slične veličine kao nemačko, i jedno je od rastućih u svetu. Sa sadašnjom cenom „fijata 500L“ (oko 15.000 evra) i carinom od 25 odsto, taj automobile bio bi skup za tamošnje prilike, ali bez carine mogli bismo tamo da prodamo 10.000 do 20.000 vozila godišnje. Međutim, na Vladi Srbije je da o tome pregovara – izjavljivao je prošle godine, u više navrata, doskorašnji generalni menadžer FAS-a Antonio Čezare Ferara, govoreći o dugoročnijim planovima kragujevačke fabrike, ali i Fijata kad je rusko tržište u pitanju

Posao Fijata u Rusiji pokušao je da obezbedi i prethodni srpski premijer i prvi minister ekonomije i finansija u njegovoj Vladi (pre rekonstrukcije) ali bez rezultata. Pretpostavlja se, međutim, da će Vučić uspeti da „odmrzne“ Putinovo obećanje, jer, kako tvrde analitičari, ima „jači pregovarački kapacitet“. Jedan od glavnih razloga za to su trenutne međunarodne okolnosti, pre svega zbog ukrajinske krize, u kojoj Srbija ima poziciju koja, ako je suditi po medijskim informacijama, odgovara ruskim zvaničnicima.

Elem, ako Vučić uspe da izdejstvuje bescarinski izvoz domaćih automobila u Rusiju, za početak i ograničenog kontingenta, biće to dobra vest ne samo za fabriku Fijat automobili Srbija i njegove komponetaše, već i spoljnotrgovinski bilans zemlje, jer bi taj plasman doneo nekih 150 miliona evra. Bila bi to dobra vest i za Vučića i njegov rejting na domaćoj političkoj sceni.

Ali, zašto Fijatovi automobile proizvedeni u Kragujevcu ne mogu da se izvoze bez carine u Rusiju, kad Srbija i Ruska Federacija već godinama imaju Sporazum o slobodnoj trgovini dveju zemalja, koji podrazumeva bescarinsku razmenu roba. Uslov za bescarinski izvoz iz Srbije u Rusiju, na primer, jeste da je proizvod najmanje 51 odsto domaćeg (srpskog) porekla, odnosno da je u tom procentu napravljen od ovdašnjih sirovina, ili da su u njega u tom postotku ugrađeni u Srbiji proizvedeni delovi i pozicije. Model „fijat 500L“ zadovoljava taj kriterijum, pošto se u njega, prema zvaničnim informacijama iz FAS-a, već ugrađuje čak 67 odsto delova i pozicija proizvedenih u Kragujevcu i Srbiji.

Paket aranžman

Nevolja je, međutim, u činjenici da Sporazum o slobodnoj trgovini koji je potpisan još 2000., a potom u nekoliko navrata liberalizovan, i dalje ima poduži spisak proizvoda i sirovina koji predstavljaju izuzetke iz režima slobodne trgovine sa Ruskom Federacijom. Među tim izuzecima, pored kamiona, autobusa, traktora, kompresora, pamučnih tkanina, penušavih vina, određenih vrsta sireva i još nekih proizvoda jesu i „putnički automobili i druga motorna vozila konstruisana prvenstveno za prevoz lica, uključujući i „karavane“, kombije i vozila za trke“.

Ono što je, međutim, moguće jeste bescarinski izvoz rezervnih, ali i delova i komponenti za prvu ugradnju iz kragujevačkih fabrika Fijatovih dobavljača u Rusiju. Sporazumom o slobodnoj trgovini predviđeno je da delovi za automobile u Rusiju mogu da se izvoze bez carine, što kooperantima Fijata otvara mogućnost za veliki izvoz komponenti i delova kako za rusko tržište, tako i za ugradnju u automobile koji bi u budućnosti trebalo da se proizvode u Fijatovoj fabrici u Rusiji. Ima indicija da bi Fijatovi dobavljači u Srbiji delovima i pozicijama mogli da snabdevaju i Fijatove fabrike u Poljskoj, Turskoj i Italiji. Ovo tim pre što će proizvodnja ne samo automobila, nego i delova u Srbiji još u relativno dužem periodu biti jeftinija nego o Italiji, Poljskoj, pa i Rusiji i Turskoj.

Ovde valja podsetiti da je automobilska industrije Srbije (i nekadašnje Jugoslavije), do 90-ih godina prošloga veka, u okviru tzv. industrijske kooperacije, tesno sarađivala, odnosno imala veliku razmenu sa proizvođačima putničkih vozila u Rusiji i Poljskoj. Tako su Zastavine fabrike, „21. oktobar“ iz Kragujevca, „5. septembar“ Iz Surdulice, „Utenzilija“ iz Beograda i još neke, ruskom „AVTOVAZU“ iz Toljatilja isporučivale hladnjake, volane, delove od plastike, mikromotore za pokretanje brisača i druge pozicije, dok je „Zastava“, za uzvrat, dobijala gotove „Lade“, koje su u Kragujevcu, pre slanja u prodajnu mrežu, bile jedino dobro oprane.

Po istom principu poslovalo se i sa poljskim FAS-om, odakle su u Zastavu stizali „Polonezi“ i „126P“. Godišnja razmena „Zastave“ sa ruskom i poljskim partnerima dostizala je ekvivalent od oko 30.000 automobila godišnje, koje je kragujevačka fabrika uračunavala u svoje proizvodno-poslovne bilanse. Suvišno je, valjda, i napominjati koliko je saradnja sa ruskim i poljskim proizvođačima do početka 90-ih prošloga veka bila profitabilna za „Zastavu“. No, ta vremena su nepovratno prošla, te bi najavljeni pokušaj premijera Vučića mogao da bude uspešan najverovatnije kao deo jednog većeg političko-ekonomskog-trgovinskog paket aranžmana sa ruskom stranom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari