Postupak privatizacije, odnosno dokapitalizacije fabrika odbrambene industrije Srbije (OIS), uskoro će, po svemu sudeći, biti pokrenut. U prilog tome govori i izjava ministra odbrane Bratislava Gašića, koji je najavio usvajanje (do kraja oktobra) novog zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme, kojim se i inostranim investitorima pruža mogućnost da ulažu u domaću vojnu industriju.

 Ministar vojni je u tom kontekstu podsetio da je italijanska kompanija Bereta, čija je delegacija nedavno boravila u Zastavi oružju, spremna da ulaže u tu kragujevačku fabriku. Mogućnost ulaska inostranog kapitala u domaću vojnu industriju, koja je od svog osnivanja 1853. godine, kada su u Topolivnici u Kragujevcu izliveni prvi topovi, bila u vlasništvu države, podelila je domaću javnost. Na jednoj strani su sindikati oružara, koji tvrde da je domaća vojna industrija u velikoj meri devastirana, a time i tržišno obezvređena, i da će stranci doći u posed srpskih vojnih fabrika, takoreći budzašto. Sindikalci su protiv najavljenog koncepta privatizacije i zbog toga što smatraju da bi predaja domaće vojne industrije strancima ugrozila nacionalnu bezbednost države.

– Osim toga, kragujevačka fabrika nije ni spremna za ulaganje italijanske Berete. Podsetiću da u Zastavi oružju još nije okončan postupak tranzicije preduzeća. Nisu sasvim raščišćeni ni vlasnički odnosi, tako da ne verujem da je jedna ozbiljna inostrana kompanija, poput Berete, spremna da ulaže u takvu fabriku – kaže Dragan Ilić, predsednik Sindikata u Zastavi oružju.

Nasuprot tome, u delu stručne javnosti preovlađuje stav da je delimična privatizacija, odnosno dokapitalizacija preduzeća vojne industrije najbolji, ako ne i jedini, put koji vodi ka modernizaciji vojnih fabrika, što bi im obezbedilo konkurentnost na svetskom tržištu na duži rok. Nekadašnji generalni direktor Zastave oružja Dragoljub Grujović, koji slovi za jednog od najboljih poznavalaca srpske i svetske vojne industrije (doveo je 2006. Remington u Kragujevac i obnovio izvoz Zastavinog oružja u SAD i druga svetska tržišta), kaže da je tehničko-tehnološko zaostajanje domaće privrede ostavilo velikog traga i na odbrambenu industriju Srbije. Otuda je doping, u vidu nove investicione injekcije, još neophodniji.

– Sumnjam da bi država, koja je većinski vlasnik barem onih šest najznačajnijih vojnih fabrika, mogla da obezbedi finansijsku konsolidaciju celokupne odbrambene industrije, koju čine i druge firme iz oblasti namenske proizvodnje. Zbog toga je dokapitalizacija spasonosno rešenje. Ipak, ulaganja inostranih investitora u vojne fabrike morala bi da budu pod budnim okom Vlade Srbije. Pritom mislim da ne bi trebalo dozvoliti promenu njihovih proizvodnih programa u dužem vremenskom periodu. Ukoliko bi, pak, država zadržala većinski paket, onda bi ona morala da ima presudnu ulogu u strategiji razvoja i vođenju preduzeća – smatra Grujović.

Naš sagovornik ne spori da bi dolazak Berete u Kragujevac bio dobar poslovni potez, ali naglašava da postoje i druge svetske kompanije, pre svega američke, koje bi bile spremne da ulažu u kragujevačku fabriku. S tim u vezi podseća da je Remington još 2006, na početku poslovno-tehničke saradnje, iskazao spremnost da uđe u kapital-odnos sa Zastavom oružjem. Za privatizaciju Zastave svojevremeno je bila zainteresovana i najveća svetska oružarska kompanija, američki Dženeral dajnamiks. „Iako verujem da bi bilo dobro da se uspostavi saradnja sa Beretom, ipak mislim da nije dobro već na početku privatizacije navoditi imena potencijalnih investitora. Pre svega zato što se na taj način odbijaju ostale zainteresovane kompanije i njihove, potencijalno još povoljnije, ponude“, naglašava Grujović.

Široj domaćoj javnosti verovatno nije poznato da su Bereta i Zastava oružje, 70-ih godina prošloga veka, intenzivno sarađivali. U kragujevačkoj fabrici tada je sklapan Beretin pištolj kalibra 6,35 mm, tzv. damski pištolj. Saradnja je prekinuta 1978, a u kragujevačkoj fabrici su do danas sačuvana dva primerka tog pištolja, koji bi uskoro trebalo da se nađu u izložbenom salonu Zastave oružja.

Analitičar i bivši član Upravnog odbora Zastave oružja Vlada Vučković takođe smatra da su strana ulaganja u domaću vojnu industriju, u uslovima sve izraženije globalizacije u svim privrednim i ostalim delatnostima, neminovnost.

– Inostrane investicije u vojnu industrije su nužnost, pre svega zato što država nema novca da finansira njihov tehničko-tehnološki razvoj u meri koji bi im obezbedio opstanak na svetskom tržištu. S druge strane, inostrani kapital je neophodan i zbog pozicije na svetskom tržištu koja će sve više da zavisi i od porekla tog kapitala, odnosno da li smo kao država deo evroatlantskih, ili nekih drugih integracija i saveza – ističe Vučković.

Najavljena prodaja dela državnog kapitala inostranim investitorima nije prva inicijativa te vrste. Naprotiv, 2008. u svojevrsnu javnu raspravu bio je pušten Predlog zakona o odbrambenoj industriji Ministarstva odbrane Srbije kojim je, pored ostalog, bila predviđena i mogućnost prodaje kapitala srpskih vojnih fabrika inostranim kompanijama i ulagačima… Ovaj predlog zakona je, međutim, iznenada povučen, uz obrazloženje da se radi(lo) o radnoj verziji…

Brend koji otvara vrata svetskog tržište

– Bilo bi dobro da se obistini najava ministra Gašića o ulaganju Berete, s obzirom na to da je italijanska kompanija svetski brend u oružarskoj industriji. Podsetiću da je Bereta, od 1985. godine do sada, američkim oružanim snagama, koje čine vojska i policija, isporučila oko 600.000 pištolja, dok policija u Njujorku koristi prevashodno Beretin pištolj. Ulaganjem Berete kragujevačka fabrika bi obezbedila savremenu opremu i tehnologiju i ostvarila pristup svim svetskim tržištima, dok bi Italijani dobili pouzdanog poslovnog partnera i obučenu, a ne tako skupu, radnu snagu – analizira za Danas Dragoljub Grujović, nekadašnji generalni direktor Zastave oružja.

 

Sindikati protiv privatizacije

– Prema odredbama novog zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme, u domaće vojne fabrike moći će da ulažu samo inostrani investitori. I mada će oni moći da kupe do 49 odsto državnog kapitala u preduzećima namenske proizvodnje, nevolja je u tome što je u tim fabrikama još uvek prisutan društveni kapital, čija je vrednost procenjena na oko 7,5 milijardi dinara, a koji će krajem godine završiti u Akcijskom fondu. Kupovinom akcija iz tog fonda, inostrani investitori, koji su prethodno već preuzeli 49 odsto državnog kapitala, postaće većinski vlasnici preduzeća OIS – upozorava Dragan Ilić, predsednik Sindikata u Zastavi oružju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari