Odluka države da poslednjim izmenama zakona o PDV-u, „na mala vrata“, gotovo neprimetno, uvede obavezu trgovaca da plaćaju PDV čak i na neprodatu robu koju vraćaju veletrgovini, izazvala je revolt među privrednicima, između ostalog i zbog nejasnog formulisanja odredbi, i prilične konfuzije oko toga na koju će se osnovicu PDV plaćati.

Naime, poslednjim izmenama Zakona o PDV-u definisano je da će prodavci koji neprodatu robu vrate veletrgovcu na tu robu plaćati PDV, to jest da će se to vraćanje smatrati „novim prometom“ na koji ima da se plati PDV isto kao da je ta roba prodata kupcima. Dakle, kada neka prodavnica od proizvođača ili veletrgovca kupi određeni kontigent robe, i posle određenog vremena deo te robe ostane neprodat, pa je iz prodavnica vrate proizvođaču, država će naplatiti PDV isto kao da je ta roba prodata!

Budući da je PDV porez na dodatu vrednost, ostaje nejasno koja je u ovom slučaju „dodata vrednost“. Takođe, nejasno je kako se vraćanje robe može smatrati „novim prometom“. Odgovor možda leži u tome što država, kako je već objavljeno u javnosti, očekuje da godišnje zaradi oko 400 miliona evra od ovog „novog PDV-a“. Tako ispada da je Vlada Srbije uspela da nađe način da natera trgovce da plaćaju veći PDV, a da pritom, bar formalno, ne podigne stopu PDV-a.

Ako država zaista bude uspela da naplati novih 400 miliona evra od srpske privrede, jasno je da će toliki novac u konačnom zbiru morati da dođe od građana, to jest kupaca. Pojedini stručnjaci veruju da trgovci neće podizati cene, uprkos tome što će morati da plaćaju porez i na robu koju ne uspeju da prodaju. Naime, veruje se da trgovci neće podizati cene, kako ne bi odvratili i ono malo kupaca koji su im preostali, već će „novi PDV“ platiti sami iz svojih profita.

Kako tvrde privrednici, problem sa novim zakonskim rešenjima je i u njihovoj nejasnosti. Recimo, zakon definiše da se PDV plaća na robu vraćenu „veletrgovcu“, pa ostaje neizvesno da li se PDV plaća i kada se roba kupuje direktno od proizvođača i potom njemu vraća.

Drugo, tu je pitanje osnovice.

„Ako se kupac odluči da određenu količinu neprodate robe vrati veletrgovini smatra se da je kupac izvršio novi promet (neprodatih dobara) veletrgovcu. Za taj promet kupac je dužan da obračuna i plati PDV, a osnovicu za obračunavanje PDV-a čini iznos naknade koju kupac prima ili treba da primi za izvršeni promet, bez PDV-a“. Iz ovakvog rešenja nejasno je da li se PDV plaća na trgovačku maržu (razliku između nabavne cene i „naknade koju kupac prima ili treba da primi“) ili se odnosi samo na nabavnu cenu. Drugo, i sam upotrebljeni termin „naknada“ je nejasan, jer se PDV ne obračunava na „naknadu“ nego na „cenu“, to jest prodajnu vrednost. Ako se osnovica odnosi na maloprodajnu cenu, onda je nejasno koja se vrednost uzima u obzir u slučaju kada je trgovac tokom vremena menjao cenu artikla koji sada vraća.

Milan Knežević, vlasnik konfekcije „Modus“ i predsednik Asocijacije malih i srednjih preduzeća, smatra da je ovakvo rešenje „skandalozno“.

– Šta znači formulacija da je prodavac povratom neprodate robe izvršio prodaju tako što je robu vratio veletrgovini i tako postao obveznik plaćanja PDV-a na „iznos naknade koju prima ili očekuje da primi“? Dakle, na iznos marže. Da li će se ovaj nečuveni poreski leks specijalis odnositi i na slučajeve kad proizvođač stavlja robu u promet u sopstvenim maloprodajama – pita Knežević.

Po njegovim rečima, privrednici i prodavci se „doslovce obavezuju da državi plaćaju PDV na neostvarenu prodaju robe“.

– Privrednicima neprodate zalihe – neosnovani prihod državi. Proizvodne firme ako se i na njih primenjuje zakon, a hoće, imaće na zalihama istu vrstu robe sa dve cene; jedan deo robe će biti uvećan za iznos poreza ako je roba vraćena iz maloprodaje, a drugi deo zaliha istog proizvoda na skladištu biće sa cenom nižom za iznos PDV-a na maržu. Ovo rešenje potpuno ukida franšize, zajedničke prodaje proizvođača i prodavca, kad se roba fakturiše na osnovu ostvarene prodaje. Maloprodaje će se pretvoriti u skladišta jer se ni jednom prodavcu neće isplatiti da robu vraća dobavljaču i na nju plaća porez, a ako to i radi uvećaće cene za očekivani iznos PDV-a na robu koju vraća, smanjiće se obrtni kapital i asortiman roba, a ovo će posledično radikalno smanjiti promet, obim proizvodnje i ulaganja u proizvodnju. Enormno će se povećati zalihe neprodate robe. To će smanjiti, a ne povećati prihod od PDV-a – upozorava Knežević

Po njemu, država će ostvariti određene prihode, ali će „uništiti proizvodnju“.

– Ovo će veliki broj firmi oterati u sivu zonu jer će to biti jedini način da prežive. Državna kasa neće biti punija, ali stanje u privredi će biti mnogo dramatičnije – upozorava Knežević, koji dodaje i da će privreda biti opterećena velikim troškovima za izmene knjigovodstvenog softvera, neophodne da bi se nova pravila mogla pravilno evidentirati.

Ko plaća ceh

Verovanje da novouvedeni porez neće da podigne cene u maloprodaji ima smisla samo za firme koje još imaju mogućnosti da „apsorbuju“ nove troškove. Ali, s obzirom na višegodišnju krizu u Srbiji, pitanje je koliko je takvih ostalo, ako se izuzmu proizvodi sa visokim maržama i cenovno neosetljivim tržištem, gde prevashodno spadaju luksuzni proizvodi, duvan, alkohol i tome slično. U ostalih robnim kategorijama, novi namet prevaliće se na potrošače.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari