Vruća jesen na globalnom finansijskom tržištu 1Foto: Fonet

Oprezne mere koje je u julu predstavila centralna banka Japana, a sastoje se od dupliranja kapitala (do šest milijardi jena godišnje) za kupovinu fondova kojima se trguje na berzi (ETF) i udvostručavanje programa kreditiranja (u dolarima) za podršku funkcionisanja japanskih kompanija u inostranstvu, mogle bi da prisile vladu da se uključi.

Predstavnici centralne banke, koja već sada kupuju više od 90 odsto novonastalog duga zemlje, priznaju da nema mnogo prostora za delovanje u okviru sadašnje monetarne politike.

Azijsko-pacifički region: Japanska priča

– Jedini izlaz je kupovina vrednosnih papira ETF jer je to jedan od retkih tržišnih segmenata u kojima centralna banka još uvek nije hegemonista, s obzirom na to da poseduje „samo“ 55 odsto tih hartija od vrednosti. U Banci Japana izgleda da su svesni činjenice da nema smisla pokušavati sa devalvacijom jena. Uprkos brojnim intervencijama na deviznom tržištu, programima kvantitativnog i kvalitativnog popuštanja (QQE i QQE2), devizni kurs neumitno raste (od juna prošle godine zabeležen je skok od 25 odsto) – tvrdi Kristofer Dembik, direktor makro analize Sakso banke.

Centralna banka priznaje da postoji problem sa finansiranjem kompanija u dolarima što bi, posmatrano na duže staze, moglo da dovede do poremećaja na tržištu. Ovaj problem je prisutan i na globalnom nivou, ali ga kreatori politike i dalje potcenjuju. Analitičari procenjuju da će centralna banka Japana naredni potez povući u septembru, kada će se Vladi dostaviti izveštaj o uticaju tekućeg programa monetarne politike. Izveštaj bi, međutim, mogao da otvori vrata realizaciji „helikopterskog novca“, reč je pre svega o izdavanju trajnih državnih obveznica izdatih u inostranstvu bez datuma dospeća koje bi mogla da kupi centralna banka. Prema oceni Dembika ovaj oblik monetarnog finansiranja javnog deficita je poslednje pribežište i verovatno će, kao uostalom i sve dosadašnje mere, biti neefikasan način borbe protiv deflacije (osnovni indeks potrošačkih cena pao 0,5 odsto u odnosu na jun prošle godine).

Centralna i Istočna Evropa: Nije sve tako crno

Kad je reč o ekonomskim pokazateljima, koji se odnose na Centralnu i Istočnu Evropu, situacija nije tako mračna. Bar tako tvrde analitičari Sakso banke. Pad stope nezaposlenosti u junu, sa 9,1 na 8,8 odsto, delimično odražava sezonsko prilagođavanje koje je normalno za ovo doba godine, ali i dugoročni trend koji je započeo 2002.

– Od 2007. godine, stopa nezaposlenosti u Poljskoj je napredovala u skladu sa dugoročnim prosekom od 11,4 odsto. To je jasan signal da se tržište rada oporavlja i da će nastaviti da napreduje narednih godina. Privatna potrošnja je i dalje ključni pokretač ekonomskog rasta (poverenje potrošača je blizu maksimuma iz 2007) a jedina ozbiljnija zamerka odnosi se na poslovno poverenje, koje je daleko ispod nivoa pre krize, što se objašnjava slabim privatnim investicijama. To je ključno pitanje, s obzirom na to da može da ograničiti dugoročni potencijal rasta i da umanji ulaganja u istraživanje i razvoj. Kao posledica toga, Poljska ekonomija će nastaviti da se zasniva na imitacijama, a ne na inovacijama – ističe Dembik.

On naglašava da su ekonomski izgledi Poljske za 2016. još uvek veoma dobri, a tu konstataciju potkrepljuje procenom da bi godišnji rast mogao da dostigne nivo od 3,2 odsto, što je odličan učinak u poređenju sa drugim državama Evropske unije.

Nordijske zemlje: Finska, „crna ovca“ u Evropi

Ako postoji još jedna država u evrozoni, u kojoj je poslovno poverenje na nižem nivou nego u Grčkoj, onda je to Finska. Najnoviji podaci pokazuju da je poslovno poverenje u Finskoj iznosilo -12,1, dok je u Grčkoj -9,1 (na nivou evrozone iznosi -2,3).

– Finska je savršen primer države koja je počivala na lovorikama i koja nije uspela da podigne ekonomiju na viši nivo inovativnog ciklusa. U savršenom svetu, najlakši način za povratak konkurentnosti bio bi devalvacija valute, ali posle uvođenja evra ta opcija nije moguća. Da bi se situacija dodatno zakomplikovala, troškovi rada su od 2008. godine povećani za gotovo 20 odsto, dok su mnoge evropske zemlje upravo sprovodile reforme zasnovane na nižoj ceni rada – komentariše Dembik.

Svi se slažu s konstatacijom da je završni udarac usledio kada je Evropska unija uvela ekonomske sankcije protiv Rusije, jednog od glavnih izvoznih tržišta Finske. I mada je Finska izbegla recesiju, ekonomski rast je i dalje veoma slab, a nizak nivo poslovnog poverenja potvrđuje sumornu perspektivu. I svi se slažu da su neophodne hitne mere za konsolidaciju rasta. Utoliko pre što će u narednom periodu poslovno poverenje verovatno ostati na istom nivou.

Bliski istok: Turska pod lupom

Otkako je AKP došla na vlast (2002. godine) u Turskoj je spoljni dug porastao za 120 odsto. Procenjuje se da će politička nestabilnost imati najmanje četiri važne finansijske posledice po razvoj države. Jedna od tih posledica odnosi se na troškove finansiranja turskih kompanija koji nisu u lirama i koji će, po svemu sudeći, značajno porasti zbog pada vrednosti lire u odnosu na dolar. To bi moglo da smanji privatne investicije i da poveća kreditni rizik banaka.

– Profitabilnost banaka, koja je od decembra 2007. do decembra 2015. godine, pala za oko 55 odsto verovatno će nastaviti trend pada, dovodeći u pitanje likvidnosti. Osim toga, do skoro snažan priliv stranog kapitala biće zaustavljen intenzivirajući uznemirenost na tržištu. Uz sve to najavljene reforme radi smanjenja zavisnosti od inostranog finansiranja odložene su na neodređeno. Rast BDP-a ostaje iznad dugoročnog proseka, ali su rizici od negativnih tendencija znatno povećani. Usporavanje rasta je neizbežno i moglo bi povećati pritisak na centralnu banku, čija je nezavisnost već dovedena u pitanje – zaključuje Dembik.

 

Fokus na Turskoj

– Ako govorimo o tržištima u razvoju, fokus će u avgustu biti na Turskoj, kojoj je, posle neuspešnog puča, agencija Standard i Pors (S&P) snizila rejting za jedan stepen, sa BB + na BB, uz negativnu prognozu. Fič rejting bi svoju procenu trebalo da objavi 19. avgusta, ali je gotovo izvesno da će, po uzoru na S&P, oboriti kreditni rejting te države. U većini država odluke agencija za kreditni rejting obično nemaju mnogo uticaja na ekonomska i finansijska kretanja, ali to nije slučaj sa Turskom, koja je izuzetno zavisna od inostranog kapitala, zbog niskih deviznih rezervi, niskog nivoa domaće štednje i pre svega rastućeg spoljnog duga – objašnjava Kristofer Dembik, direktor makro analize Sakso banke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari