foto BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆDvostrani solarni paneli, poznati i kao bifacijalni paneli, jesu jedna od najnaprednijih tehnologija u oblasti obnovljivih izvora energije, piše Energetski portal.
U poređenju s klasičnim panelima koji proizvode struju isključivo s prednje strane, bifacijalni paneli imaju sposobnost da koriste sunčevu svetlost i sa zadnje strane, čime omogućavaju veću proizvodnju električne energije.
Osnovni princip rada dvostranih panela zasniva se na dvostranoj apsorpciji svetlosti. Kada sunčevi zraci padnu na panel, prednja strana funkcioniše kao kod svakog standardnog fotonaponskog modula – apsorbuje svetlost i pretvara je u električnu energiju.
Međutim, deo svetlosti prolazi kroz prozirne ili staklene slojeve i odbija se o tlo ili druge reflektujuće površine, pa zadnja strana panela takođe učestvuje u proizvodnji struje. U optimalnim uslovima bifacijalni paneli mogu proizvesti i do 30 odsto više energije od jednostranih.
Za maksimalan rezultat, važna je i lokacija. Površine sa visokim albedo efektom – kao što su svetla zemlja, pesak, beton ili voda – reflektuju više svetlosti prema zadnjoj strani panela. Zbog toga se bifacijalni paneli posebno dobro ponašaju na otvorenim prostorima, u solarnim parkovima, pored vodene površine ili na ravnim krovovima komercijalnih i industrijskih objekata obloženih reflektujućim materijalima.
Pored toga, ako se na sve doda i sistem za praćenje sunca, dodatno se poboljšava efikasnost jer se prati kretanje Sunca tokom dana.
Njihova zadnja strana mora ostati otvorena i dostupna svetlosti, što znači da se ne mogu postavljati direktno na tamne ili senovite površine. Idealna konfiguracija uključuje podignute konstrukcije koje omogućavaju reflektujućoj svetlosti da dopre do zadnje strane modula.
Potencijal prikazan na primeru
Na primeru dve solarne elektrane identične površine i konfiguracije: svaka sadrži 1000 panela snage 400 W, što znači ukupno 400 kW instalirane snage po elektrani. Obe su postavljene na istoj lokaciji s identičnom orijentacijom i nagibom, ali se razlikuju po tipu panela.
Prva koristi klasične monofacijalne panele, koji prikupljaju sunčevu svetlost samo sa prednje strane. Na godišnjem nivou, u uslovima dobre osunčanosti (npr. 1400 kWh/m² godišnje, što je realno za jug Srbije ili deo Mediterana), ova elektrana može proizvesti oko 550.000 kWh električne energije.
Druga koristi bifacijalne panele, ali uz dodatne uslove optimizacije: postavljeni su na svetlu, reflektujuću podlogu (npr. kamen belutak), imaju povećani razmak od tla kako bi zadnja strana panela bila izložena reflektovanoj svetlosti i montirani su na konstrukciji koja omogućava minimalno senčenje i maksimalnu difuziju svetla.
U takvim optimalnim uslovima, zadnja strana bifacijalnih panela može doprineti dodatnih 20–30 odsto proizvodnje u odnosu na monofacijalne panele. To znači da bi ista elektrana mogla proizvesti do 715.000 kWh godišnje, što je povećanje od 165.000 kWh, ili tačno 30 odsto više.
U prevodu – bez postavljanja dodatnih panela ili zauzimanja više prostora, bifacijalni sistem u idealnim uslovima može doneti potencijlano trećinu više električne energije.
Finansijski gledano, ako je otkupna cena struje npr. 10 centi po kWh, ta razlika donosi dodatnih 16.500 evra godišnje prihoda. U periodu od 25 godina, razlika u zaradi može premašiti 400.000 evra, što jasno opravdava nešto veću početnu investiciju u bifacijalne panele i kvalitetniju montažu.
Iako je početna cena bifacialnih panela nešto viša u poređenju s konvencionalnim modelima, veća proizvodnja energije omogućava brži povraćaj investicije. Upravo zato ih sve češće koriste veliki investitori u solarne elektrane, zatim industrijski kompleksi koji žele da smanje troškove električne energije, ali i institucije koje sprovode istraživačke ili pilot-projekte u oblasti energetske efikasnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


