Izbori u HDZ 1

Sad počinje najosjetljivija predizborna faza hrvatsko-srpskih odnosa: hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova uklonilo je s dnevnog reda raspravu o članku 23 srpskog pristupnog ugovora s Europskom unijom zbog neriješenog pitanja „univerzalne sudske nadležnosti“, a srpski premijer kaže da je riječ o hrvatskoj blokadi procesa pridruživanja. I jest, s tim što je hrvatski MVEP dodao kvalifikaciju kako to vrijedi „barem do završetka srpskih izbora“. Hoće se reći da će biti drukčija situacija kad se bude moglo razgovarati s vladom u kojoj Vučić neće trpjet nacionalističke bukače koji se sad eksponiraju u medijima – na Zrinjevcu 7 znaju, naravno, da Šešelj neće postati njegov ministar vanjskih poslova, ali se moraju praviti kao da u to nisu sasvim sigurni jer i u Zagrebu upravo traju izbori, koji sadrže puno više neizvjesnosti nego oni u Beogradu.

                       P { margin-bottom: 0.21cm; }Pripremaju se, naime, izbori za predsjednika većinskoga HDZ-a (no to je manje-više unaprijed riješeno kao i u Srbiji), te izbori za predsjedništvo stranke, o čemu će ovisiti kvalitet te vlasti, kao što će o većini u Parlamentu ovisiti Vučićeva politička moć. Izbori za predsjednika HDZ-a su 18. aprila, a konvencija stranke tek u maju, dokle bi već trebala biti gotova i nova srpska vlada. Tada mogu započeti pregovori, a oni neće biti laki, s tim što će ključne članice Europske unije pritiskati Hrvatsku da popusti oko toga principijelnog pitanja, koje se svodi na nadležnost sudova za progon počinitelja krivičnih djela (što nije bitno), odnosno, počinitelja ratnih zločina (što je bitno). Problematični ratnici na obje strane očekuju, naravno, da im pravdu administrira domaći sud, onako sporo i nedostižno kao primjerice hrvatski u slučaju Hrastova koji je u Karlovcu na početku rata posmicao ratne zarobljenike, pa se sudovanje bez rezultata rasteže već 25 godina. Problematični ratnici znaju da ne mogu biti oslobođeni za zločine ako su ih počinili, ali od domovine kojoj su prinosili civilne žrtve, očekuju da ih barem za života ne osudi. Pritom javnost u Srbiji misli da su Srbi kažnjeni puno i previše za rat u kojemu su svi krivi, dok u Hrvatskoj misle da je i ono malo osuđenih puno previše jer tu, zapravo, nije bilo nikakve hrvatske krivice. Krajnje je nepopularni toj publici objašnjavati kako stoje stvari. Možda u nekom drugom času, kad nikakvi izbori ne budu na vidiku, što je teško i zamisliti…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari