Foto: Shutterstock/LarysaPolPrema studiji o troškovima i koristima proširenja EU na Zapadni Balkan, predstavljenoj u Evropskoj kući u Beogradu, članstvo zemalja regiona ekonomski je isplativo i za region i za EU – svaki stanovnik Unije morao bi u proseku da plati pet evra i 29 evrocenti godišnje tokom sedam godina.
Prema oceni naših sagovornika, proširanje EU na Zapadni Balkan ne predstavlja ekonomski izazov za Uniju, ističići da problem proširenja nije ekonomski već politički.
Ivan Lakićević, istaživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, ocenjuje da je ovo istraživanje u suštini potvrdilo ono što se moglo već naslutiti – da Zapadni Balkan ne bi predstavljao nepodnošljiv trošak za EU imajući u vidu zbirnu veličinu privreda Evropske unije. On napominje da se finansijski aspekt integracije Zapadnog Balkana na kraju krajeva i retko pominje kao prepreka.

– Glavni razlog za sporo napredovanje zemalja Zapadnog Balkana u procesu pridruživanja su otpori prema reformama u pravosuđu, demokratizaciji i slično, i to su poruke koje jasno šalju zvaničnici EU – objašnjava Lakićević.
Goran Miletić, osnivač i direktor Balkans Forward Fondacije, smatra da je proračun urađen na osnovu svih dostupnih podataka i dosadašnjih iskustava, dodajući da to pokazuje da pridruživanje nije pitanje finansijskih mogućnosti EU, već isključivo pitanje političke volje.

– Naš region je u suštini mali i svakako predstavlja mnogo manji finansijski problem nego naprimer Ukrajina – objašnjava Miletić.
Duško Lopandić, bivši diplomata, takođe ističe da rezultati ovog istraživanja pokazuju da je pitanje proširenja EU u prvom redu političko institucionalni problem iz ugla Unije a ne ekonomski.

S druge strane, on ističe da isti proračun pokazuje da bi građani Srbije statistički primali oko 500 evra po osobi odnosno ukupno oko 2,1 milijardi evra neto bespovratno za državu Srbiju godisnje.
– Toliko nas a i više košta kašnjenje u pregovorima u koje nas je dovela sadašnja spoljna i unutrasnja politika neodgovorne vlasti SNS – zaključuje.
Mijat Kostić, istraživač Novog trećeg puta, poručuje da narativ o „5 evra po glavi stanovnika“ ima pre svega političko-komunikacijsku, a ne fiskalno preciznu funkciju. Kako objašnjava, računica fondacije Konrad Adenauer Stiftung i Centra za evropske politike, svesno pojednostavljuje kompleksan proces kako bi se zapadnoevropskoj javnosti pokazalo da proširenje EU na Zapadni Balkan nije egzistencijalni budžetski teret.

– U tom smislu, poruka je jasna: proširenje je jeftino u poređenju sa troškovima ne-proširenja, koji se već godinama plaćaju kroz bezbednosne krize, migracije, jačanje trećih aktera i gubitak političkog uticaja EU u sopstvenom susedstvu – poručuje Kostić.
On podvlači da tih „5 evra“ ne treba čitati bukvalno, napominjući da proširenje nije jednokratan račun, već dugoročan investicioni proces čiji se troškovi i koristi raspoređuju kroz fondove, tržišno širenje, stabilnije institucije i smanjenje geopolitičkih rizika.
– Ako se proširenje posmatra kao strateška investicija u bezbednost, stabilnost i kredibilitet EU, onda je stvarni zaključak studije jednostavan: proširenje nije skupo ali je skupo njegovo odlaganje – zaključuje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


