Sindrom anksioznosti

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; } Taj potopljeni manastir, koliko vidim, ima dosta dugu historiju, ali ne kao zgrada, kamen-po-kamen, jer je prvotna crkva iz 15. stoljeća pregrađivana, što je na pravoslavnim hramovima prilično normalna stvar i datacija posljednjeg stanja mogla bi biti – 1815. godina. Ohridskog sv. Pantelejmona, najstariju crkvu slavenstva iz 886. godine – hej, 886! – izgradili su iznova 2007. U međuvremenu, bio je džamija, pa je srušen, a onda se iskopalo nešto kamenja, drugo novo istesalo i hop, sv. Pantelejmon je tu, a sv. Kliment Ohridski lično, prebačen je iz sv. Bogorodice Periblepte gdje je stoljećima gostovao, i sad je sve u redu, koliko već može biti… Historija je takva kakva jest, a ne onakva kakvom je umislimo, pa možeš s njom živjeti ili se možeš zaluđivati i padati u ikonodulski amok te cjelivati kamenje potopljene crkve dovezavši se do nje čamcem, dok na brdu malo dalje, stoji nov, pust manastir koji je Srpska pravoslavna crkva dva puta obnovljenim ugovorom dobila u zamjenu za stari ne baš sasvim točno utvrđene starosti, koji sigurno nema veze s Nemanjićima iako ga posvuda proglašavaju ”nemanjićkom svetinjom”. Manastir je potopljen je jer je izgrađena brana, ali afera je izbila, ustanovili su novinski istraživači, zbog rata dviju crkvenih frakcija (ekumenske i antiekumenske). Zatim se lako proširila po medijima i digli se na noge žustri vjernici i najrazličitiji fanatici. Jesu li crkve svete zbog starosti ili zbog vjere? Kao bunker koji će zaustaviti nadiranje novoga doba, ili provalu barbarstva, pokazalo se, ne vrijede ništa, a obnovljene, ili nanovo izgrađene, ako je to učinjeno ”u dobroj vjeri”, ne moraju biti gora. Obnovljena je banjolučka Ferhadija iz 1579. i ništa joj ne može oduzeti ljepotu. Ovo s Gračanicom je sindrom dubinske anksioznosti, straha od promjena. Ali čemu takva konzervativnost u Srbiji? Što tu treba tako grčevito braniti od promjene, kad je sasvim očito u kakvom su stanju društvo i država? Vidjet ćemo hoće li jednostavni realizam ipak prevladati na izborima.