Šta Tomislav Žigmanov kaže o tome što više neće biti ministar?

Saopštenje Tomislava Žigmanova prenosimo u celosti:

„Najprije valja istaknuti kako je obnašanje ministarske dužnosti u Vladi Republike Srbije političkog lidera Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u dva mandata vjerojatno najveće postignuće u političkoj participaciji hrvatske zajednice od početka demokratskih promjena – od 1990. godine. Istina, zastupljenost Hrvata u predstavničkim tijelima bila je u posljednjih 35 godina bogatija, no kada je riječ o izvršnom segmentu vlasti tako što se nije dogodilo. Posljedica je to prepoznavanja dugogodišnje odlučne i vješto vođene politike DSHV-a, politike koja nije pravila kompromise u zastupanju interesa Hrvata.

Ova je prilika iskorištena da se u široj ne samo političkoj srbijanskoj javnosti snažno dekonstruira, inače neistinita, slika o Hrvatima kao nelojalnim građanima te o DSHV-u kao nekakvom neautonomnom političkom subjektu, već instrumentu Zagreba, koji je ovdje „zadužen“ da remeti odnose. Protivno tomu, pokazali smo u jedno ne lako vrijeme da kao odgovorni politički suradnici Hrvati mogu voditi najsloženije državne poslove i realizirati najzahtjevnije politike na jedan posve primjeren način, čime smo opravdali očekivanja te zadobili simpatije brojnih građana. Svoj višegodišnji angažman u politici, znanja i umijeća koje sam stekao, ostvario sam na najbolji mogući način na, vjerujem, svestrano zadovoljstvo. Stoga smo zahvalni srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću na ukazanom povjerenju, koje nismo iznevjerili.

Na taj način smo, s druge strane, uvelike relaksirali položaj hrvatske zajednice na unutarnje političkom planu. Dobivena ministarska pozicija je za posljedicu imala smanjenje straha i uvećanje hrabrosti i raspoloživosti za društveni aktivizam među Hrvatima, čega je najbolji pokazatelj da je oživljen rad među Hrvatima i u lokalnim zajednicama gdje su se događali zločini tijekom 1990ih, kao što su Hrtkovci. Čak i u vremenima učestalijih antihrvatskih sadržaja u javnosti, nije zabilježen niti jedan ozbiljniji antihrvatski incident niti izravni nasrtaj na Hrvate, na objekte hrvatskih institucija i organizacija niti crkava. Istodobno, uvećan je broj i vrsta riješenih pozitivnih inicijativa koje su dolazile iz hrvatske zajednice, zatim obim financijskih sredstava za hrvatske institucije i organizacije, a ostvareni su i pomaci u sudjelovanju u procesima donošenja odluka na lokalnoj razini (npr. Sombor i Bač).

Iskazana politička relevantnost DSHV-a nije mogla ostati ne primijećena ni u Republici Hrvatskoj, te smo, zahvaljujući predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću iz godine u godine bili sve više uvažavani, a obim i raznovrsnost političke i financijske podrške višestruko je uvećana za hrvatsku zajednicu, što nas je također kandidiralo za pouzdane partnere. Davali smo ne male prinose u novim valovima normalizacije odnosa između dviju država, a naše konstruktivno držanje nije bilo ni u jednom slučaju povodom za pogoršanja. Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice na temelju svih uspješno ostvarenih rezultata i očitovane snage DSHV-a odlučio je da po prvi puta u povijesti Hrvati iz Vojvodine imaju i svog saborskog zastupnika.

Naravno, svjesni smo da borba za ravnopravnost i istinsku jednakost Hrvata u Republici Srbiji nije okončana prestankom ministarskog mandata. Naprotiv! Još je puno posla ostalo na tome planu, napose kada je riječ o izazovima razvoja manjinske institucionalne infrastrukture (npr. Drama na hrvatskom, Hrvatski školski centar…) te sudjelovanje procesima donošenja odluka u tijelima vlasti na lokalnoj razini (npr. Subotica i Apatin), kako bismo bili u prilici rješavati goruće probleme u području komunalne infrastrukture, kao što je pitanje vodovoda u Tavankutu, to jest bili u mogućnosti da neposredno sudjelujemo u artikuliranju vitalnih interesa Hrvata. Naša nastojanja unutar DSHV-a glede toga bit će učinkovitija ukoliko budemo jačali svoje institucije, dovoljno ujedinjeni oko strateških ciljeva, kreirali odgovorne politike koje isključuju avanturizam, kadrovski dobro ekipirani te nastavili razvijati kulturu konzultativnih i dogovornih praksi u djelovanju“, navodi Žigmanov.