Vest o objavi rata Srbiji od strane Austrougarske nemačkog kralja Vilhelma zatekla je u njegovom letnjikovcu u palati Ahileon na Krfu. Tu je početak priče. Ne treba posebno podsećati i istorijski vezivati Srbe i Grke. Krfska metafora za beznađe i vaskrsnuće srpske vojske počinje nakon povlačenja kroz Albaniju u prvom zemaljskom ratu.
Francuzi zbog grčke neutralnosti početkom 1914. godine, morali su godinu i po dana kasnije da okupiraju ostrvo i na taj način započnu operaciju spasavanja srpske vojske.
Krf je tada brojao oko sto hiljada stanovnika, a trebalo je da tu stigne još 150.000 izmrcvarenih vojnika. Bilo je to vreme straha i skepse prema onima koje treba zbrinuti.
Srpski parlament u izgnanstvu održao je prvo zasedanje 28. jula 1916. godine u zgradi krfskog pozorišta. Sednici su prisustvovala 123 narodna poslanika od ukupno 162. Opozicioni poslanici postavili su tada pitanje zašto se iz državne kase mitropolitu Dimitriju u varoši krfskoj plaća stan, a kada je to došlo do ušiju mitropolita, on je odbijajući priloge Grka da mu plaćaju stan odlučio da to čini iz svoga džepa.
Vlada s premijerom Nikom Pašićem na čelu bila je smeštena u Hotelu „Bela Venecija“, a tu je boravio i regent Aleksandar Karađorđević, koji je upamćen po tome što je bez pratnje odlazio u obilazak vojske za koju je lično kupovao cigarete od krfskih duvandžija. Gazda hotela Janis Gazis imao je tri kćeri. O praznicima priređivao je svečane koncerte kojima su prisustvovali i članovi kraljevske vlade i oficiri. Najstarija Gazisova kćer Đovana udala se za konjičkog oficira Milivoja Čolak Antića, srednja Sapfo za profesora Vladimira Kazimirovića, a najmlađa Avgusta postala je životna saputnica Milana Stojadinovića, koji će nakon rata postati predsednik vlade novostvorene države Srba, Hrvata i Slovenaca.
U listu iz tog vremena „Nova Grčka“ novinar Kostas Pasjanis želi dobrodošlicu vojvodi Radomiru Putniku: „Dobro došao na ostrvo homerske princeze, umorna starino, vojskovođo junačkog naroda koji nije poklekao pred varvarskim naletom (…)
Vojvoda Putnik kratko će boraviti na Krfu jer je zbog bolesti upućen na lečenje u Nicu gde je umro 17. maja 1917. godine.
U svom sastavu srpska vojska imala je i orkestar. Kapelnik Kraljeve garde na Krfu Stanislav Binički uspeo je uz pomoć Krfljana da u potpunosti obnovi vojni orkestar koji je organizovao koncerte.
„Čim se oporavi – Srbin peva i igra“, zabeležila je engleska lekarka Izabel Haton. Oporavljeni vojnici pevali su „Tamo daleko“ kao pesmu koja je izražavala tugu za rodnim krajem. Englezi su pesmu prepevali pod naslovom „Far away over there“, dok je pesma na francuskom imala naslov „Au loin, au loin sur Corfu“.
Maja 1916. srpska vojska je napustila Krf krećući ka Solunu. A Milutin Bojić u pesmi „Na ostrvu“ otpozdravio je Krfljanima uz stihove: „Oprostite što smo umorni se stekli, Da vaš vrt nam pruži san i isceljenje/ Mi idemo kud su bogovi prorekli: Preko slanih gora putem vaskrsenja.“ „I priča teče dalje kroz vreme ne zaustavljajući podsećanje i uvećavajući emocije kao stvarnim prijateljima…“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


