
Sijena – to je savršeni sklad toskanskih predela i grada koji je kao celina spomenik. NJena istorija je istorija viteštva, ponosa i buntovništva.
Rivalstvo je veoma izraženo između pojedinih gradova u Toskani, pa ne treba da se iznenadite ako simpatični čikica koga u Sijeni pitate nešto u vezi s Firencom, prezrivo otpljune u stranu i ode. Duomo, gradska katedrala, zbog tog rivaliteta okrenuta je u neuobičajenom pravcu sever – jug, jer su stanovnici Sijene želeli veću katedralu od one u Firenci, ali im je ponestalo novca, pa je ono što je trebalo da bude širina osnove postalo dužina. Ipak, uspeli su da umesto najveće katedrale naprave katedralu s najlepšim podom i jedinstvenu u hrišćanskom svetu.
Traga od svog dara ostavio je tu i Donatelo. Univerzitet u Sijeni osnovan je 1203. godine, a do danas su fakulteti prava i medicine među najcenjenijim. Odrekla se Sijena crkvene vlasti, imala je svoj ustav, tu je najstarija banka koja radi u kontinuitetu. I danas, Sijena sebe smatra državom koju čini 17 kontrada, gradske četvrti koje imaju posebna imena (zmaj, puž, pantera, orao, žirafa, guska, slon, gusenica). Preko hiljadu godina traje jedna od najvećih svečanosti koja se zove „palio“. To je trka konja na glavnom gradskom trgu u kojoj učestvuju predstavnici svih kontrada i bore se za čast i slavu.
Do danas je sve ostalo nepromenjeno: simboli četvrti, srednjovekovni kostimi, a samo u Sijeni na dan trke dozvoljeno je da u crkvu uđe konj kako bi bio blagoslovljen od strane sveštenika, pa ne čudi što na jednoj kapelici piše doslovno „kuća konja“. Svaka porodica navija za svoju kontradu, a katkad se u šali kaže da je onima koji su se priženili u drugu kontradu bolje da noć nakon „palija“ provedu kod roditelja. I kao kroz celu istoriju, i danas se sve sliva na trg Kampo koji je u obliku školjke, a na njemu je čuveni vitki, prefinjeni zvonik od crvene opeke ukrašen belim mermerom sa satom koji je jedan od najfotografisanijih na svetu.
Privlačnost Sijene je začuđujuća. Sunce zalazi, mnoštvo sveta sedi ili leškari po trgu, a nas dvoje sedimo u kafeu koji se zove „Palio“, pijemo kapućino dok je oko nas sve u boji purpura. Nebo, trg, i taj sat i te fascinantne palate. Kao vrteška. Ima trenutaka kada nemate više reči. Ima trenutaka kada vam suza krene od čiste lepote i od navale osećanja zbog tog doživljaja lepote. Noć nad Sijenom. Nestaje gungula. Zatvara se i jedna od najčuvenijih delikatesnih radnji, „Pizzicheria de Miccoli“, sa restoranom u kojoj osim najrazličitijih sireva možete probati prerađevine od mesa i specijalitete od vepra. Postaju sve duže senke od fenjera duž uličica koje se gube među kontradama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


