„Nikada u kafani nisam odbijao ponuđeno piće i dobru novinarsku temu.“ Goran M. Antić, Klinčar, novinar vranjski.



Jesen nas zatvara pod krovove domova, kafića i restorana. Stavlja nas pod nadzor nekih vrlina koje prepoznaje kasna jesen, uz najavu zime, za koju niko ne zna kakva će biti. Po vranjskim kafanama počela je primena uobičajenog „repertoara“: rani kiseli kupus („navlakuša“ za rakijski program), domaće vino („mlado“ koje traži podlogu) i ostale đakonije, poput prženice (po ovdašnjem žargonu „sprža“).

Leto se pretvorilo u bajku, pa se uz pogled kroz prozor na „zubato sunce“ vraćaju priče o ludorijama po kafanskim baštama kada je obilati program sezonskih salata, dominantno u kelnerske račune upisao pivo, pretočene špricere i pojedene kobasice, ražnjiće…

A naš junak Z. N. Dedin (sa slike) utemljen kao i svake jeseni za „stolom u izlogu“, svakodnevno uredno vrši svoju „rezervaciju“ ostavljajući na sto dnevne novine, a konobar to upotpuni mastikom i kiselom vodom. Dedin se vraća nakon što završi sa „dnevnim obavezama“ i onda počinje zasedanje, za koje mnoge procene govore da se radi o neistraženom virusu „M8 – K2/CO2“. U prevodu sa „kafanske epidemilogije“ – Prijemno trijažnog odeljenja (PTO) kako se od milošte zove prizemni sprat „klinike“ Restorana „Moravče“ (kod Diska), reč je o virusu koji u sebi sadrži osam mastika, i dva litra kratošije koja se nezavisno razblažuje mineralnom vodom. I odoleva naš junak, „vakcinišući se salatama“. No, poštovani čitaoče, to nije poenta ovog pisanija.

Sada na glavnu temu: Kada se vlasnik kafane požalio našem junaku kako da uvede „standardizaciju usluga“ i „uvede red u ponašanje konobara“ za vreme radnog vremena usledio je ozbiljan eleboracioni konsultantski stav našeg junaka Z. N. Dedina.

Manifest kafanske standardizacije glasi: Pravilo broj jedan – Konobar od 7 do 7,30 sati ima pravo na jednu „žestoku peticu“ koja treba da se „vozi“ u predviđenom vremenu uz kafu. Pravilo broj dva – Konobar od 9 sati do 12 ima pravo na lagani doručak (kiseli program) „mala salata bez mesa“, a to podrazumeva pijuckanje uz rad. Pravilo broj tri – Konobar ima pravo da do 16 sati „šutira petice“ uz rad, a zbog velike gužve i pojačanog prometa unutar objekta. Pravilo broj četiri – Konobar oko 17 sati ima pravo na ručak sa roštilja bez piva koje „zaglupljuje“, uz korišćenje „rozea“, jer ne postoji „dovoljna podloga“ za jača crna vina. Pravilo peto – Konobar do 23 treba da nastavi u skladu sa brojem gostiju sa „rozeom“, uz obavezno konzumiranje kafe.

Konsultantska usluga naplaćena je na licu mesta i u naturi. Šta li nam donosi kafanska zima, kod junaka nikada zaustavljive priče iz vranjske kafane „Moravče“ i sa njenog „Prijemno trijažnog odeljenja“, ostaje da čujemo, pribeležimo i saopštimo poštovanim čitaocima u nekom od narednih zapisa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari