Bruneleski nije bio samo imitator ranijih stilova i tehnika, već čovek s vizijom i smelim inženjerskim idejama, koji je uspeo da prostor osvoji na inovativan i elegantan način.


Pošto betonska kupola po ugledu na Panteon nije dolazila u obzir, bio je primoran da odabere blago zašiljenu segmentiranu gotičku kupolu. Ali, izveo ju je iz dva kupolna omotača – unutrašnjeg i spoljašnjeg – s kosturom od osam jakih kamenih rebara, spojenih u temenu. Umesto teškog kamena, horizontalno je ređana opeka po segmentima kupole, tako da se svaki novi red vezivao za prethodni, noseći sopstvenu težinu i pridržavajući prsten iznad sebe. U gornjem delu, slaganje je nastavljeno u obliku riblje kosti, pri čemu se debljina ljuske smanjivala kako se išlo prema vrhu. Međuprostor se povećavao i na samom vrhu je iznosio 1,83 metra, a u njemu su postavljeni lanci koji su dodatno utezali konstrukciju.

Osmislio je posebne kranove i dizalice za podizanje materijala, a i kantina je postavljena vrlo visoko, pa su radnici mogli dobijati hranu i razblaženo vino, ne silazeći s konstrukcije. Uprkos vinu, ili baš zahvaljujući njemu, kupola je završena prvog avgusta 1436. godine, nakon punih šesnaest godina dovijanja i građenja. Cela Firenca ju je slavila kao veliko i smelo dostignuće renesansnog uma. Bruneleski je otvorio vrata novog doba. Inženjer (i umetnik) više nije posmatran kao običan zanatlija, već kao individua koja samostalno misli i deluje, a tehnika i nauka su počeli sve odlučnije da oblikuju čovekov svet.

Nakon Bruneleskijeve smrti, na osnovu njegovog nacrta, dodata je na samom vrhu oktagonalna lanterna s raspećem na kugli, koja nije služila samo kao dekorativni element. Ona je vršila pritisak na rebra i držala ih tako na okupu, sprečavajući otvaranje prstena. Kada su jedan vek kasnije, prilikom gradnje bazilike Svetog Petra u Rimu, govorili Mikelanđelu da ima odličnu priliku da nadmaši Bruneleskija, ovaj je odgovorio: „Napraviću sličnu kupolu, veću, ali ne i lepšu.“

Strastveni neimar je umro 1446. godine, a učinjena mu je velika čast i sahranjen je u kripti firentinske katedrale. Dok je Bruneleskijevo telo ležalo na odru, pod istom kupolom, došli su svi da ga isprate, ceo grad, od Medičijevih do radnika koje je upošljavao na svojim gradilištima. Velika kupola je bila odgovarajuća kruna za glavu jednog džina renesanse.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari