Selo bez stanovnika u koje ljudi iz celog sveta dolaze na jagnjetinu ispod sača

Napuštene kamene kuće bez vrata i prozora koje se stapaju s prirodom, mlin koji čeka da ga otkrijete, gustirna i crkva stvaraju savršenu filmsku kulisu. Zajednički mlin za masline s dva kola podignut je 1884.

U nadograđenoj „komunskoj kući“ u kojoj je bila zadruga, a potom i stan za učiteljicu čiji prozor na drugom katu i dalje služi kao podsetnik na neka davna vremena.

Danas se u Malom Grablju mogu videti tek poneki zaljubljenici u jogu koji dolaze nakon izlaska sunca da vežbaju ispred crkve sv. Teodora ili svrate u konobu Stori Komin, ali samo za sezone. Tamo se jedu hobotnica i jagnjetina ispod sača, najbolje uz domaće vino.

Nemojte se zamarati jelovnikom, nego se prepustite u ruke domaćinima koji će preporučiti šta treba jesti.

Otkako je New York Times pre sedam godina objavio priču o Storom Kominu, Amerikanci i turisti iz celog sveta dolaze sa se uve da li je to gotovo zaboravljeno mesto vredno pažnje.

S obzirom na broj pohvala na TripAdvisoru, avantura dolaska do mesta itekako se isplati.

Malo Grablje povremeno oživi i za koncerata ili događanja, baš na platou pred crkvom, koji je oduvek mesto susreta.

Odatle puca pogled na selo i okolna brda, vrtove…

Svake godine na dan Sv. Tudora Hvarani se okupljaju oko crkve.

Krenete li u brdo, stići ćete do Velog Grablja, gde se može sresti pokoji turista u begu od letne gužve. Zagriženi hodači iz Malog Grablja zapute se pešice i do Brusja.

Ime mesta prvi put je zapisano 1538. godine, a na austrijskoj katastarskoj mapi zabilježeno je 1934. godine. Zbog izolovanog položaja zadržalo je izvornu prostornu organizaciju iz 19. stoljeća, pa je šetnja grubim kamenim blokovima koji čine uličice poput vremenskog stroja u prošlost.

Na putovanje Malim Grabljem krenite galerijom fotografija na sajtu punkufer.dnevnik.hr.