
„Ljudi oblaka“, kako Beduine zovu, u stalnoj su potrazi za darežljivim padavinama.
Naseljavajući i istražujući ogromnu teritoriju razvili su izuzetne sposobnosti za pronalaženje plodne zemlje u pustinji. Njihovi putevi periodičnih selidbi u druga klimatska područja određeni su koliko socijalnim imperativima, toliko i vrednošću pašnjaka za kojima tragaju. Ovi pašnjaci u koje je svaki nomad trajno uključen u stvari su herbarijum u kome se sa kolena na koleno prenose znanja o karakteristikama svake nađene biljke. Zna se koje biti od koristi za čoveka i njegovo stado, kao i one koje su otrovne i nejestive. Beduini imaju urođeno poštovanje prema svojim životinjama i stoci. Posebno se ističe odnos prema kamili, koja nikada nije umorna bez obzira na okolnosti. Ljudi i jednogrbe kamile koegzistirali su u onome što se naziva „pustinjska civilizacija“. Velika tradicija Bejdana ili „Belih Mavara“ (za razliku od „Crnih“ koji potiču iz Mauritanije) nastajala je tokom vekova, u vreme kada su se razvijali znanje i veština, potpomognuti sve jačim vezama između čoveka i jednogrbe kamile. Sahravi nazivaju ovu životinju „pustinjski brod“ zbog njene izdržljivosti i putovanja kroz pustinju. Kamile vekovima zauzimaju istaknutu poziciju u životima Sahravija. Generacija za generacijom je svesna uloge koje su kamile imale u razvoju njihovih predaka: one su bile njihov jedini izvor života i jedinstveno transportno sredstvo.
Odrasli mužjaci kamile narastu do visine od 1,8 do 2 metra, a ženke su visoke od 1,7 do 1,9 metara. Mužjaci su za 10 odsto krupniji od ženki, i teže od 400 do 600 kilograma. Kamile su otporne životinje i mogu se prilagoditi bez teškoća životu u pustinji kao i Beduini. Kaže se da su pitome i veoma inteligentne. Mirne su i efikasne bez obzira na klimatske uslove. Strancu, međutim, može da bude neprijatno u njihovoj blizini zbog odurnog mirisa. Jednogrbe kamile su razvile niz adaptacija kako bi se prilagodile okruženju u kome žive. Oči imaju dvostruki red trepavica kako bi bile zaštićene od duvanja vetra koji raznosi pesak i prašinu. Dodatno, tokom jakih peščanih oluja kamile mogu da zatvore nozdrve i spreče da im pesak uđe u nos. Kamile podnose telesnu temperaturu u rasponu od 34 do 41,7 stepeni Celzijusa tokom dana. Ovo kolebanje telesne temperature omogućuje kamili da očuva vodu time što se zaustavlja rad znojnih žlezda kako se spoljašnja temperatura povećava. Krda se međusobno skupljaju pritiskajući jedni druge kako bi se izbegao prekomeran gubitak toplote.
Jednogrbe kamile mogu da podnesu gubitke od 30 i više odsto vode, u uslovima koji bi bili smrtonosni za ostale sisare koji smeju da izgube 15 odsto telesne tečnosti. Brzo rehidriraju i u stanju su da popiju 100 litara vode za samo 10 minuta. Ovo bi, opet, za druge životinje bila smrtonosna količina unete tečnosti. Kamile dele ista osećanja kao i njihovi gospodari: ukoliko su ovi uplašeni, kamile se isto ponašaju i pokušavaju da ih odbrane. Ponekad mogu upozoriti gospodare na neposrednu opasnost upirući glavom u pravcu opasnosti i time pozivajući gospodara da se skloni. Ovakvo posvećeno ponašanje čini kamile najvernijim i najvoljenijim prijateljima Sahravisa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


