Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) je oboljenje imunog sistema uzrokovano virusom humane imunodeficijencije (HIV). Virus je prvi put identifikovan početkom osamdesetih godina prošlog veka, a genetska istraživanja pokazuju da je nastao u zapadnoj i centralnoj Africi krajem 19. i početkom 20. veka. Zbog svoje rasprostranjenosti AIDS je oboljenje koje ima pandemijski karakter.
Prema procenama Svetske zdravstvene organizacije, oko 33,4 miliona ljudi u svetu inficirano je ovim virusom, a od 1981. godine više od 27 miliona ljudi umrlo je od ove bolesti. Broj obolelih u Srbiji za period od 1985. do 2009. iznosi 1.489, a broj umrlih 1.042. Postoje dva tipa HIV: HIV -1 i HIV-2. HIV-1 je rasprostranjen u celom svetu, a HIV-2 postoji samo na području Zapadne Afrike. Izvor infekcije je čovek. Bolest se prenosi putem polnog kontakta, putem zaražene krvi, sa majke na plod. Sporedni putevi prenošenja su putem dojenja, veštačkom oplodnjom ili transplantacijom organa. Nakon ulaska u organizam virus se ugrađuje u DNK molekulu i parazitira u ćeliji. Poseban afinitet virus pokazuje za ćelije imunog sistema T4 limfocite, B limfocite, potom za ćelije koštane srži i digestivnog trakta. Period inkubacije, tj. vreme koje protekne od ulaska virusa u organizam do ispoljavanja infekcije iznosi od nekoliko meseci do 18 godina. Infekcija virusom HIV postepeno smanjuje efikasnost imunološkog sistema i ostavlja osobu podložnu oportunističkim infekcijama i tumorima. Uzročnici oportunističkih infekcija su bakterije, virusi, gljivice i paraziti koji obično ne uzrokuju bolesti ako je imuni sistem zdrav. Oportunističke infekcije se kod HIV pozitivnih pacijenata javljaju kada broj CD4+T limfocita u perifernoj krvi padne na 200 ćelija/ml (normalno je 1.000 ćelija/ml). Od značaja su: Pnemocystis carinii pneumonija, gljivične infekcije, posebno Candidom albicans, infekcija citomegalovirusom, Mycobacterium tuberculosis i atipičnim mikrobakterijama. Oportunističke infekcije predstavljaju najčešći uzrok umiranja kod pacijenata sa poodmaklom bolešću. Pored toga, smatra se da izazivaju intenzivnije umnožavanje virusa, produbljuju imunosupresiju i tako dodatno povećavaju rizik za razvoj novih infekcija. Takođe, pacijenti sa AIDS-om imaju predispoziciju za maligne bolesti: non-Hodžkin limfom, Kapoši sarkom, karcinom grlića materice, anogenitalni karcinom i Burkitov limfom. Burkitov limfom je 1.000 puta češći kod pacijenata sa AIDS-om u odnosu na opštu populaciju.
Ne postoji lek ili vakcina protiv HIV infekcije. Antivirusni lekovi samo usporavaju tok bolesti. Ključ je u prevenciji, tj. pre svega izbegavanju rizičnog ponašanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


