Foto Vladimir MilićSrčana slabost se sve češće opisuje kao tiha epidemija savremenog doba i predstavlja jedan od najvećih izazova za zdravstvene sisteme širom sveta. U Srbiji sa ovim stanjem živi između 165.000 i 200.000 ljudi, a bolest se često prepoznaje tek kada se jave simptomi poput hroničnog umora, gušenja pri naporu i smanjene fizičke izdržljivosti.
Srčana slabost, iako je hronično oboljenje koje zahteva stalno praćenje, uz blagovremeno postavljanje dijagnoze i pravilnu terapiju moguće je održati dobar kvalitet života. Upravo zato je važno da se o ovom problemu govori otvoreno i na vreme, kako bi što više ljudi na vreme prepoznalo prve znake upozorenja.
Šta je srčana slabost
Srčana slabost ili srčana insuficijencija nastaje kada srce više ne može da pumpa dovoljno krvi da bi zadovoljilo potrebe organizma. Zbog toga tkiva i organi ostaju uskraćeni za kiseonik i hranljive materije, a tečnost se može nakupljati u plućima i drugim delovima tela. Ova bolest može da se javi u bilo kom životnom dobu, ali se znatno češće javlja kod starijih osoba. Izuzetno je važno da pacijenti razumeju svoje stanje, da svakodnevno prate simptome i da se na vreme jave lekaru ukoliko primete pogoršanje. U cilju podizanja svesti, Forum pacijenata Srbije organizovao je radionicu za medije pod nazivom „Kada srce zataji“, kako bi se javnosti približila važnost ranog prepoznavanja simptoma.
Pucanje srca
Posebno potresan deo događaja bio je posvećen priči Vladimira Volenika, koji je sa samo 39 godina doživeo infarkt i preživeo izuzetno retku i tešku komplikaciju poznatu kao „pucanje srca“. Imao je sreću da se komplikacija razvijala postepeno, što mu je omogućilo da preživi stanje koje inače nosi izuzetno visok stepen smrtnosti. Njegovo svedočenje snažno podseća koliko su rana reakcija i slušanje svog tela presudni.
„Srčana slabost ima ozbiljnu prognozu, svaki drugi pacijent ne preživi duže od pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Iako se u javnosti češće govori o malignim bolestima kao najopasnijima, statistike pokazuju da je teret srčane slabosti veliki. Na osnovu evropske incidence od 3.2 nova slučaja godišnje na 1.000 stanovnika, procenjuje se da u Srbiji svake godine više od 21.000 osoba dobije ovu bolest. Osnovna funkcija srca je da pumpa krv i time obezbedi kiseonik i hranljive materije svim ćelijama u organizmu. Ova funkcija može oslabiti na dva osnovna načina. Prvi je oštećenje srčanog mišića, usled koronarne bolesti, hipertenzije, dijabetesa, hronične bubrežne bolesti, miokarditisa ili genetskih poremećaja, koje dovodi do smanjene kontraktilnosti i smanjenog izbacivanja krvi iz srca (srčana slabost sa smanjenom ejekcionom frakcijom). Drugi mehanizam podrazumeva da srčani mišić ostaje očuvan, ali postaje krut, manje elastičan i često zadebljan. Tada se srce teže puni krvlju, pumpanje se odvija pod povišenim pritiskom i nastaje srčana slabost sa očuvanom ejekcionom frakcijom“, objašnjava prof. dr Danijela Trifunović Zamaklar, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.
Granica obolevanja se sve više pomera
Srčana slabost se najčešće javlja kod starijih osoba – oko 10 odsto ljudi starijih od 70 godina u svetu živi sa ovom dijagnozom. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se granica obolevanja sve više pomera ka mlađim godinama. Savremeni tempo života, hronični stres i sve učestaliji infarkti kod mlađih ljudi doprinose rastu broja obolelih. Iako se danas infarkt uspešnije leči nego ranije, trajna oštećenja srčanog mišića često vode u razvoj hronične srčane slabosti.
Rano otkrivanje srčane slabosti ključno je za ishod lečenja i kvalitet života pacijenata. Svako srčano oboljenje može dovesti do sindroma srčane slabosti, a rana dijagnoza omogućava pravovremeno uvođenje terapije i sprečava komplikacije kao što su novi infarct, česta hospitalizacija ili iznenadna smrt. Lečenje ovih bolesnika je kompleksno i zahteva angažovanje ne samo medicinskog tima, već i porodice i društva u celini. Prema savremenim smernicama, terapijski pristup obuhvata kombinaciju lekova koji dokazano poboljšavaju prognozu pacijenata, ACE inhibitore, ARB, ARNI, beta-blokatore, MRA, kao i SGLT2 inhibitore, koji predstavljaju izuzetno velik terapijski napredak poslednje decenije. SGLT2 inhibitori, pored snižavanja nivoa glukoze u krvi, pozitivno utiču i na hemodinamiku, funkciju bubrega, smanjenje zapaljenja i oksidativnog stresa, što se odražava kroz smanjenje mortaliteta i hospitalizacija kod obolelih od srčane slabosti. Takođe, njihova dokazana efikasnost u svim oblicima srčane slabosti, uključujući i one sa očuvanom ejekcionom frakcijom, bila je razlog da Evropsko udruženje kardiologa 2023. godine objavi vanredne smernice kako bi SGLT2 inhibitori što pre ušli u kliničku praksu. Oni su dostupni kod nas, ali nažalost se ne propisuju o trošku zdravstvenog osiguranja. Naš zadatak, kao lekara, jeste da u skladu sa važećim stručnim smernicama, propisujemo savremenu preporučenu terapiju, prilagodimo je svakom pacijentu individualno, edukujemo pacijente i objasnimo im značaj svakog leka koji uzimaju – istakla je prof. dr Anastasija Stojšić Milosavljević, kardiolog u Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine.
Vladimirova priča
Posebno snažan utisak ostavila je i ispovest Miroslava Veličkog iz Bečeja, koji je preživeo težak infarkt zahvaljujući brzoj reakciji hitne pomoći i interventnog tima Instituta u Kamenici. Danas, deset godina kasnije, on striktno poštuje savete lekara i redovno uzima terapiju, čime pokazuje koliko disciplina i poverenje u medicinu mogu da promenе tok bolesti.
Sećam se apsolutno svakog trenutka. Tog jutra počeli su strahoviti bolovi u grudima i samo sam uspeo da dozovem sina da pozove pomoć. Hitna pomoć je stigla brzo, a kasnije mi je vozač priznao da se svih 26 semafora od Bečeja do Kamenice otvorilo dok su me vozili. Rekao mi jeda sam jedini pacijent koji je stigao za 25 – 27 minuta.F Tada sam shvatio koliko je svaka sekunda bila važna. U Kamenici su mi ugradili stent i objasnili da je pitanje bilo da li će srce izdržati. Zahvaljujući načelnici Anastasiji Stojšić Milosavljević i timu koji me prati svih ovih godina, danas sam živ. Sve sam odluke doneo u ta tri – četiri dana u bolnici, rešio sam da živim, da slušam lekare i da se maksimalno posvetim svom zdravlju. Danas redovno idem na kontrole, uzimam terapiju i osećam se kao drugi čovek – objasnio je Velicki.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


