Toksikomanija je patološka, uglavnom trajnja želja za unimanjem droga koje imaju euforično ili umirujuće dejstvo, a čija produžena upotreba stvara hroničnu intoksikaciju (trovanje) štetnu za pojedinca i društvo.
Toksikomaniju karakterišu tri osnovna svojstva:
1. Neodoljiva potreba za drogom koja nagoni toksikomana da je neprestano uzima i da je nabavlja svim mogućim sredstvima.
2. Navikavanje na drogu navodi toksikomana na uzimanje sve većih i većih količina droge.
3. Toksikoman se u potpunosti potčinjava drogi i stiče neodoljivu zavisnost od nje.
Pokretanje ili ubrzavanje nastanka toksikomanije mogu da podstaknu bolesti ili nesrećni slučajevi sa bolnim posledicama ili invaliditetom: dugotrajna nepokretnost, sakatost, smanjeni mentalni i fizički kapaciteti, žalost, napuštenost, svi dugotrajni porodični, bračni i profesionalni neuspesi. Velike toksikomanije posledica su uživanja prirodnih narkotika, opijuma, morfijuma, koke i kokaina, indijske konoplje (hašiš, marihuana, kif, ganja, daga i druge). Druge toksikomanije prouzrokovane su barbituratima, raznim hipnoticima i psihotoničnim aminima. Komplikacije kod toksikomana su telesne i psihičke prirode. Telesne mogu biti : teška promena opšteg stanja sa fizičkom iscrpljenošću. Psihičke obuhvataju teške mentalne konfuzije, halucijacije, teške delirantne psihoze, antisocijalna ponašanja (nasilni akti, krađe, ubistva, prevare i drugo). Lečenje je teško, a ponekad i bezuspešno.
Alkoholizam je hronična bolest i može da dovede do prevremenog ili trajnog gubitka radne sposobnosti. Alkoholizam dovodi do invalidnosti alkoholičara, opšteg propadanja ličnosti, oštećenja organa, u prvom redu jetre, zatim bubrega, srca, dovodi do delirijuma i demencije (pad opštih intelektualnih sposobnosti, smanjenja kritičke moći rasuđivanja, oštećeno pamćenje, oštećena sposobnosti razlikovanja bitnog od nebitnog, poremećaja orijentacije u vremenu i prostoru). Alkoholičare mlade životne dobi posle lečenja potrebno je uputiti na posao koji su ranije obavljali bez slanja na invalidsku komisiju i mogu da dobiju skraćeno radno vreme za isti posao. Neopravdano je davanje kraćih bolovanja radnicima nealkoholičarima, a koji se povremeno opijaju. U fazi akutne alkoholne opijenosti radnici su nesposobni za rad, ali je od davanja bolovanja delotvornije primeniti disciplinske mere. Bolesnici su trajno nesposobni za rad kod hroničnih oblika alkoholne halucinoze. Neophodno je lečenje alkoholičara, jer od ove bolesti trpi bolesnik, njegova porodica, radna organizacija i šira društvena zajednica.
Specijalista medicine rada
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


