Jasno je da je pristup Evropskoj uniji jedan složen proces te se odvija na nekoliko međusobno povezanih nivoa, što znači proces stabilizacije i pridruživanja s jedne strane i pristupni pregovori s druge. Iskustvo EU, kada je reč o daljem širenju, nadasve su bitna poglavlja 23 – Reforma pravosuđa i osnova prava te poglavlje 24 – Pravda, sloboda i bezbednost koja su i ključna pri donošenju konačne odluke o primanju jedne nove države u članstvo EU.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Ono što je bilo poznato po pitanju datuma otvaranja ova dva poglavlja jeste januar mesec 2016. godine (iako smo na početku februara), a zasad nema dostupne jasne informacije o tačnom datumu otvaranja – započinjanja pregovora o ova dva poglavlja.

Usta srpskih funkcionera i nekih drugih uglednika u Srbiji su puna optužbi, žalbi i vajkanja na EU zbog neopravdanog odugovlačenja sa otvaranjem pregovora o poglavljima 23 i 24, koja se odnose na ove dve teme. Navodno, Srbija je potpuno spremna za završno glancanje ovih već temeljno reformisanih i dovedenih u red oblasti, ali EU navodno iz samo njima znanih razloga je nepodnošljivo i nezamislivo dugo odugovlačila i odugovlači ovaj proces. I što je najgore, velika većina javnosti Srbije je ubeđena da je ovo istinito. Slušajući njih, reklo bi se da nam je u upravi i pravosuđu još malo pa idealno. Međutim, ako se činjenicama služimo, kako bi trebalo da to čini svaki normalan čovek, onda je istina sasvim drugačija.

Srpsko pravosuđe i uprava puževskim koracima idu u susret otvaranju pregovora o poglavljima 23 i 24 sa Evropskom unijom. Ako navedemo samo neke od skoro bezbroj ovakvih i sličnih slučajeva u predmetima pred srpskom upravom i pravosuđem, koji najčešće odlučuju o ljudskim pravima, odnosno javnim interesima, uverićemo se da je situacija u ovoj oblasti katastrofalna.

Tako je u predmetu sticanja državljanstva prijemom, po Zakonu o državljanstvu gospođa Adija Serhatlić, bivša državljanka S. R. Makedonije i bivše SFRJ, sada državljanin Jordana sa još tri člana svoje porodice, koji su imali pasoš bivše SFRJ do 1994. godine i koja ispunjava sve uslove po Zakonu je pred nadležnom ambasadom za zastupanje Srbije u Jordanu još davne 2008. godine podnela zahtev za prijem u državljanstvo Republike Srbije. Predmet, iz neobjašnjivih razloga, ni do danas nije rešen ni prvostepenom odlukom. U toj materiji nadležan je organ Ministarstvo unutrašnjih poslova, Resor za strance. U Resoru je skoro čak nemoguće da se dođe ni u telefonski kontakt sa bilo kim ko je nadležan za rešavanje u Predmetu, a kamoli da se nešto učini kako bi se bar predupredilo dalje kršenje navedenog prava stranih državljana i Ustava Srbije.

Situacija je još drastičnija u procesu započetom 2006. u predmetu u kome je Branka Pešić iz Beograda podnela tužbu protiv Grada Beograda radi poništaja odluke o prestanku radnog odnosa. Po pravu RS suđenje u ovoj materiji je propisano kao hitno. U istom predmetu za šest godina pravosuđe nije donelo ni prvostepenu odluku. Rezultat je bio da je tužilja, budući bez osnovnih sredstava za izdržavanje sebe i malodobnog deteta, odustala od daljeg vođenja postupka.

Godine 2012. u krivičnom predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu privatni tužilac Miloš Nenković iz Beograda je pokrenuo krivični postupak. Imenovani je potom otišao u SR Nemačku na privremeni rad, gde se i sada nalazi, te mu je bilo otežano pristupanje ročištima za glavni pretres. Stoga su mnogobrojna odlaganja ročišta za glavni pretres bila delom i opravdana. Međutim mnogo više je bilo i nekih drugih (jednom zbog reforme pravosuđa, drugi put zbog lažne objave o podmetanju bombe). Ali kada je privatni tužilac uspeo da dođe na zakazano ročište, u vreme ročišta bila je lažna objava o podmetanju bombe. Postupajući sudija je prekinuo pretres na sat vremena i naložio strankama da se odmah nakon prestanka pražnjenja Palate pravde vrate u sudnicu. Međutim, to su iskoristili tužena i njen branilac da ne postupe po naredbi suda, bez snošenja ikakvih sankcija za to. Iako su privatni tužilac i njegov branilac insistirali kod suda da se ročište za glavni pretres nastavi ili da se nastavljanje zakaže u zakonskom roku od najduže 15 dana, obrazlažući to činjenicom da se privatni tužilac ne može lako odazvati pozivu suda za novo kasnije ročište, iz opravdanih razloga, a i zbog toga što rok apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja ističe veoma brzo, postupajući sudija se oglušio o ove zahteve. Rok zastarelosti ističe u maju mesecu ove godine, a nije doneta ni prvostepena presuda. Suočen sa neshvatljivim postupanjem sudije, tužilac je povukao svoj odštetni zahtev i preneo ga na treće lice, koje će isto pokušati da ostvari u parnici.

U predmetu smeštaja lica sa mentalnim smetnjama, dakle lica pod posebnom društvenom zaštitom radi lečenja u zdravstvenu ustanovu, bez pristanka tog lica, izvršen je dana 28. 04. 2014. god. Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beograd, po Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, o žalbi Viši sud u Beogradu je trebalo da odluči u roku od tri dana. Viši sud je o tome doneo odluku 16. 09. 2015. godine!

U krivičnom predmetu Višeg suda u Beogradu, radnje koje se karakterišu kao krivično delo Zloupotrebe položaja odgovornog lica, odnosno kriv. delo Neovlašćeno korišćenje kredita ili drugih pogodnosti za koja su zaprećene kazne zatvora od dve do 10 godina, odnosno do dve godine zatvora, učinjene su 2010. godine. Predistražni i istražni postupci su započeti 2011. god. U ovom predmetu nije održano još ni pripremno ročište. Protiv nekoliko lica, za koja se u optužnici isticala opravdana sumnja da su počinili krivično delo za koje je zaprećena kazna zatvora do dve godine, postupak je obustavljen zbog apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja. Samo može da se zamišlja i nagađa koliko će trajati suđenje do pravosnažnosti odluke ostalim optuženima.

U predmetu protiv jednog našeg sugrađanina, za radnje za koje se tvrdi da predstavljaju krivično delo Zloupotreba službenog položaja, postupak je započet pred Osnovnim sudom u Požarevcu, Osnovna sudska jedinica u Kučevu, istražni postupak je započet 2007. godine i još uvek nije doneta ni prvostepena presuda.

Očigledno je da se u navedenim slučajevima radi o kršenju Ustavom zagarantovanog ljudskog prava građana na suđenje u razumnom roku, i to od strane državnih organa, čija je osnovna dužnost da štiti i to pravo.

U javnosti poznatim predmetima tužbi za naknadu štete profesora Pravnog fakulteta u Beogradu i savetnika predsednika RS Olivera Antića, protiv drugog profesora istog fakulteta Jovice Trkulje u Višem sudu u Beogradu, podnetim u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima predmete su dobili dvoje sudija. I ako je pomenutim Zakonom rok za odgovor na tužbu osam dana, jedan sudija je odredio pomenuti rok, a drugi sudija rok od 30 dana, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Nadalje, nakon povlačenja tužbe u odnosu na medije, odgovorne urednike i novinare, jedan sudija se oglasio nenadležnim, a drugi to nije učinio.

U predmetu Osnovnog suda u Bačkoj Palanci po tužbi tužilaca Miloša Momčilovića iz Beograda i Aleksandra Stojanovića iz Zrenjanina protiv Udruženja građana „Klub odgajivača engleskih velikih i patuljastih gušana Srbije“ radi poništaja Statuta Udruženja, doneo je rešenje o proglašavanju stvarne nenadležnosti zbog toga što je utvrdio da je za rešavanje usklađenosti statuta i drugih opštih akata udruženja građana sa Ustavom Srbije nadležan Ustavni sud RS. Ovo je učinjeno uprkos činjenici što je Zakonom o udruženjima izričito utvrđeno da je za rešavanje ovih sporova nadležan osnovni sud, što je svojom odlukom utvrdio i Viši sud u Novom Sadu, usvajajući žalbu punomoćnika tuženih.

U predmetu Trećeg osnovnog suda u Beogradu, u sporu male vrednosti, sudija održava više pripremnih ročišta, iako je Zakonom o parničnom postupku propisano da se u takvim vrstama postupaka isto uopšte i ne održava. Tužba je podneta 2013. god. a još nije doneta ni prvostepena presuda, kao da se radi o milionima, iako je predmet spora samo 700,00 evra.

Iz svih ovih primera može se zaključiti da mnoge sudije ne znaju ni osnovne pojmove definisane pravom. Pri takvom stanju stvari, može se zamisliti koji nivo i kvalitet zaštite prava građana odnosno javnih interesa se može očekivati u srpskom pravosuđu, odnosno upravi.

Staro je pravilo da se činjenice ne mogu menjati. NJih se može prihvatiti ili ne. Teško onom ko je u sukobu sa činjenicama. Problem se drastično pogoršava kada svesno i zlonamerno neke najodgovornije i najuglednije ličnosti u Srbiji namerno obmanjuju javnost, dovodeći je u zabludu i izazivajući opšti gnev i negativan stav u Srbiji. Nakon dugogodišnjeg suočavanja i lične borbe protiv ovakvog stanja u Srbiji, autor ovog teksta je doneo odluku da sa grupom advokata i ostalih građana osnuje udruženje za vladavinu prava. Ovo stoga što se protiv masovnih negativnih a toliko štetnih pojava efikasno možemo da borimo samo masovno, ali i organizovano.

Autor je advokat iz Beograda

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari