Najave uspostavljanja „rotirajućih“ predsednika novog saziva parlamenta i smanjenja plata narodnih poslanika lako se mogu tumačiti kao najave daljeg slabljenja institucije Narodne skupštine Srbije.


Uloga parlamenta je, podsetimo, da raspravlja o zakonodavnim predlozima, da ih popravlja i usvaja, da nadgleda rad izvršne vlasti, da nadgleda rad nezavisnih regulatornih tela, da obavlja izbor sudija i tužilaca, da zastupa interese birača. Poslanici su u Narodnoj skupštini pre svega predstavnici građanki i građana, o čemu govori i odredba o slobodnom mandatu, koji nije vlasništvo političke partije već izabranog parlamentarca.

Skupština Srbije bi posebno važnu ulogu trebalo da ima u procesu pristupnih pregovora sa Evropskom unijom. To je posao koji vodi Vlada, posao koji će načiniti budući lik države i društva u kojem živimo, i upravo zbog njegove istorijske važnosti i ogromne moći koju izvršna vlast tu ima, neophodno je da se uspostavi snažan, kredibilan i transparentan parlament, koji bi narednih godina bio i konstruktivan partner i efikasan kontrolor vlade.

I eto, baš na početku pregovora sa EU, pojavljuju se ideje koje nemaju veze ni sa jačanjem integriteta i kapaciteta Narodne skupštine ni sa povećanjem njene efikasnosti. Zamenjivanje predsednika parlamenta na svakih godinu dana možda ima smisla u nekim dugovečnim demokratijama, gde za sve institucionalne poslove postoje do tančina razrađeni demokratski mehanizmi, ali u Srbiji to liči na izrugivanje zakonodavnom domu. Pa još kad dodamo spekulacije koje „mrtvi ozbiljni“ iznose medijski izvori iz SNS da bi prvi čovek Narodne skupštine mogao da bude Nenad Čanak, sve dobija crnohumornu dimenziju. Čanak jeste iskusan i vešt političar, ali sve drugo kod njega je problematično – od radnih navika, preko učešća u rijaliti TV programima i skandala poput vožnje sanki u centru Novog Sada, do sudskog procesa zbog kafanske tuče. Da li bi Čanak bio spreman da prvi dolazi na posao i poslednji odlazi, da stalno proučava stotine stranica skupštinskih materijala, da svojim svakodnevnim ponašanjem radi na jačanju autoriteta Narodne skupštine? U SNS, izgleda, misle da jeste.

Oko poslaničkih primanja već godinama se stvara fama. Zloupotreba jeste bilo i sjajno je to što su kontrole pojačane, a neke beneficije ukinute. Prosečna plata poslanika je oko 105.000 dinara mesečno i godinama nije povećavana. Sada bi izvršna vlast da ih smanji za 20.000-30.000 dinara. Da li narodni poslanik treba da zarađuje 600 evra mesečno? U SNS, izgleda, misle da treba. Da li je to snaženje parlamenta? U SNS, očigledno, misle da jeste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari