Demonstracija ruske moći u Ukrajini je razgorela staru srpsku ljubav prema Rusiji. Facebook, kafići, internet forumi i stare dobre kafane nabijeni su proruskim emocijama i glasovima podrške. Naišao sam čak i na vatrene zagovornike briselskih integracija koje je obradovala odlučnost Moskve.

Neki nacionalisti već licitiraju da će „NATO okupatori“ biti proterani sa Kosova 2018. ili 2020. godine. „Zgazi te nacističke bitange i ne zaustavljaj se do Atlantika“, poručuje jedan od anonimnih komentatora koji se nadaju da će Putin, posle Ukrajine, „osloboditi“ i Srbiju.

Ali na ovdašnjoj političkoj sceni nema ozbiljnih proruskih snaga. Nijedna relevantna politička stranka ne pokušava da u predizbornoj kampanji iskoristi talas rusofilije. O Rusiji danas govore samo partije koje nemaju velike šanse ni da uđu u parlament, a kamoli da promene evroatlantski kurs izbornih favorita. Povrh svega, čini se da ih ni Putinova Rusija neće. Njihovi moskovski prijatelji i sagovornici su uglavnom marginalne ličnosti, ljudi koji su daleko od centara političke i ekonomske moći. Rusiju retko pominju čak i iskusni lideri za koje birači, ne bez razloga, veruju da im je srce na istočnoj strani. Na Zapadu omraženi, a u Vašingtonu praktično „binladenizovani“, Vojislav Koštunica uglavnom govori o „vojnoj i političkoj neutralnosti Srbije“.

Neki od onih koji kažu da su dobro obavešteni odnedavno tvrde da je Ivica Dačić postao „ruski čovek“. Ali, ako je to tačno, onda okretanje prema istoku do koliko juče najvećeg (zapadno) Evropljanina u Srbiji predstavlja najbolje čuvanu tajnu ove predizborne kampanje. Naime, poklicima „Pravi izbor je Evropa! Pravi čovek je Ivica Dačić!“ proteklih dana su završavani mitinzi SPS-a. Kao da je Rusija postala tabu tema u javnom govoru o boljoj budućnosti. Političari su izgleda razumeli da građani Srbije vole Rusiju, ali ne veruju da će im ljubav biti uzvraćena. Ipak, za to krivicu ne snose samo neumorni promoteri verovanja da članstvo u NATO i EU nema alternativu koji su viziju balkanske „ruske gubernije“ poistovetili sa starim srpskim baukom – „tamnim vilajetom“.

Rusija se pokazala kao jako škrt i nedosledan prijatelj. Moskva nije ni pokušala da stvori mrežu organizacija, centara i fondova koji bi promovisali alternativu Briselu. Nije podržavala aktiviste koji su želeli da preusmere ili koriguju strateški kurs Srbije – nije bilo izdašnih stipendija ili pomena vrednih donacija. Nasuprot (retkih) ohrabrujućih istupa ruskih ambasadora, Rusija je svima koji su bili sumnjičavi prema Zapadu svojom politikom stalno demonstrirala da je Balkan suštinski ne zanima, i da je malena Srbija za nju nevažna. Ipak, verovatno je reč o tome da je Rusija mnogo manje bogata i snažna nego što mnogi u Beogradu i Moskvi vole da veruju. Uostalom, ogromna ekonomska i politička cena koju će platiti da bi sprečila da se NATO ušanči na granici sa Ukrajinom ilustruje koliko se smanjila globalna moć i dometi države-naslednice Sovjetskog saveza.

Danas o meri neisplativosti igranja na „rusku kartu“ najviše govori ideja o „ulasku Srbije u Evroazijsku uniju“. Naime, jedna od retkih stvari koje ujedinjuju dve Srbije su snažni negativni, često neskriveno rasistički i islamofobični stereotipi o Aziji kao ružnom i opasnom mestu, u kome caruju prljavština, prokazani islam i orijentalna despotija. I ultranacionalisti i turboliberali kada se pomene Azija obično prvo pomisle na sve najgore i na istoku uglavnom vide smrtnu pretnju „srpskim“ odnosno „evropskim“ vrednostima koje smatraju najvišim i svetim. Čak i ovdašnji vatreni rusofili Moskvu, centar pravoslavnog komonvelta koji greje njihova bogobojažljiva srca, mnogo više vide na nebu, blizu Hrista, nego na oklevetanom Istoku.

Velike ljubavi teško umiru. Ali, bar u dogledno vreme, u Srbiji „ruski čovek“ neće moći da dođe na vlast na izborima. Slogan „Krim i Rusija“ nije moguće prebaciti u naš kontekst, a da to biračima ne zvuči jako neozbiljno. Zato 16. marta šanse imaju samo oni političari koji ne smetnu s uma da, sviđalo se to nekome ili ne, ovde danas važi – ni Kosovo ni Rusija.

Autor je predavač na Fakultetu za medije i komunikacije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari