Vreme pred izbore predstavlja izvanrednu priliku da se privuče pažnja, da se po nekim idejama, pogledima, stavovima učini nešto izuzetno i nenadmašno. Valjda je to najpogodnije vreme da se izađe iz učmalosti i poboljša rejting u stilu „sad ili nikad“. Naše partije već su počele ažurno da koriste to vreme. Najviše one partije koje procenjuju da im je politički uspon najpotrebniji. One se prihvataju i najčudesnijih poteza. Ali nismo sigurni da li su uvek i svesne da je osim atraktivnosti važna i sposobnost da „čudesno“ ne pređe u ekstravagantnost, odnosno da i najčudesniji politički istup bude spojen sa realizmom, odnosno sa znanjem šta može da podnese ukus već izmorenih birača. Drugim rečima da se NE PRESISA. Najmaštovitije u pogledu političkog marketinga otišle su Napredna i Liberalno-demokratska stranka.


Napredna stranka predstavila je vladajuću koaliciju u najcrnjem svetlu, ne trudeći se da pokaže šta bi ona i kako bolje uradila. Pa poziva građane na dugotrajne mitinge sa zahtevom da vlada podnese ostavku i samo godinu dana pred redovne raspiše vanredne parlamentarne izbore. Razume se da je stanje u zemlji loše, da se teško živi. Ali je u isto vreme vidljivo da vlada pravi korake izlaska iz krize. Ni po programu niti po čemu drugom ne deluje uverljivo, da bi dolazak naprednjaka na vlast predstavljao uspešniju politiku od postojeće. Napredna stranka imala je šansu da napuštanjem Radikalne stranke i njene ekstremne politike izraste u ozbiljnu konzervativnu stranku u evropskom smislu, ali je ovim radikalizmima ispušta iz ruku.

Ali dok je postupak naprednjaka malo koga iznenadio, LDP je uspela čak da šokira javnost. Čini mi se da njen nastup nadilazi okvire predizbornog marketinga. Pledoaje za politiku „preokreta“ umesto „promena“ pretpostavlja, ne manji širok politički front od onog kojeg smo imali pred obaranjem Miloševića. Zato su valjda general Kapičić i književnik Basara u istorijskom smislu dva ideološka pola, dignuti u vrh ovovremene marketinške platforme! Neobično! Dobro je što se iz LDP pozitivno prozborilo o Jovi Kapičiću jer on to doista zaslužuje. Setimo se samo da se on samo nekoliko meseci ranije nalazio pod salvom kritika koje su ga stavljale na stub srama zbog navodno njegovog nečoveštva i nedemokratičnosti. General Kapičić i književnik Basara, svaki za sebe uživa određeni ugled (Basara je na vrhu lestvice borca za demokratiju), ali nisam ubeđen da bi njih dvojica, komunist (Titov) i monarhist (antikomunist), mogli da se nađu politički zajedno osim u nekoj situaciji odbrane zemlje od povratka u autoritarno, da ne kažem totalitarno stanje. Možda su obojica evoluirali, ne kažem. Verujem da je antifašizam ono što ih danas spaja. Ali, načelno govoreći, da li je stanje u društvu takvo da se moraju sakupljati i oštri ideološki i politički protivnici da se obori postojeće? Ne mislim da je oportuno. Niti je stanje u društvu kao što je bilo pred 5. oktobar, niti je politička situacija toliko dramatična da zahteva izvanredne mere.

Pre mislim da je stanje u društvu zrelo za pročišćavanje političke svesti građana na bazi onih brojnih pitanja koja je vlada uputila u Brisel. U našem društvu zaista su neophodne ozbiljne i široke, javne i parlamentarne rasprave i o unutrašnjoj i o spoljnoj politici. Ali i o antifašizmu, svakako, budući da je sveden na margine društvene politike. Ne sećam se da se LDP do sada ozbiljnije bavila na tom planu. Ne sećam se da je LDP pokrenula pitanje da se ukine zakon o izjednačavanju četnika i partizana ili da vlada prestane da se bavi traganjem za grobom Draže Mihailovića. To su pitanja koja su neposredno vezana za ulazak Srbije u Evropsku uniju. A politika ujedinjavanja na bazi antifašizma mogla bi da vode i širini političkog fronta i prodoru demokratskih reformi, pa samim tim i približavanju Evropskoj uniji.

Autor je član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari