Izbor Hašima Tačija za predsednika Kosova donosi mnoge odgovore ali i nova pitanja kada je budućnost Kosova u pitanju. Sasvim je sigurno da je Tačijev izbor bio najjači udarac agresivnoj opoziciji i doprineo je otupljivanju oštrice udara opozicije kojom je napadala Vladu Kosova u poslednje dve godine, a naročito prethodnih meseci.


Masovni protesti opozicije, predvođeni pokretom Samoopredeljenje, doprinosili su atmosferi koja je dozvoljavala mogućnost da bi opozicija mogla da spreči Tačijev izbor i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Spekulisalo se i o (ne)postojanju želje samog Tačija da postane predsednik Kosova jer po Ustavu on ne može biti predsednik Kosova i predsednik stranke, a pozicija predsednika Kosova je ipak protokolarnog karaktera. Takođe, još uvek ostaje pitanje da li se bivši lider OVK a sadašnji predsednik Kosova nalazi na spisku tužioca za ratne zločine specijalnog suda koji će, prema poslednjim najavama, početi da radi u septembru ove godine. Pored svega, Tači je nakon dva premijerska i jednog mandata ministra spoljnih poslova zauzeo i treću važnu poziciju – predsednika Kosova. To dalje implicira da će morati da napusti čelo Demokratske partije Kosova, a kao njegov naslednik „viđen“ je aktuelni predsednik Skupštine Kosova Kadri Veselji.

Dobri poznavaoci prilika na Kosovu ne isključuju mogućnost da će Tači preko poslaničke grupe DPK, koju još uvek kontroliše, izazvati prevremene izbore ove godine kako bi i pored toga što uskoro neće biti formalni predsednik stranke uticao na poslaničku listu DPK, kako bi i u budućnosti imao uticaj na parlament i zadržao barem deo moći koju je imao do sada. Razlog zbog kojeg do sada nisu raspisani vanredni parlamentarni izbori i tako prekinuta institucionalna kriza koja traje već dve godine jeste strah međunarodne zajednice od pripadnika pokreta Samoopredeljenje i njihovih nasilnih metoda političke borbe. Uticajni predstavnici ambasada u Prištini postavljaju pitanje šta bi se nakon izbora promenilo i da li bi raspisivanje izbora bilo uspostavljanje prakse nasilnog rušenja vlasti. Takvo ponašanje međunarodnih predstavnika, koji su na Kosovu još uvek izuzetno moćni i važni, ukazuje da izbore ipak ne treba brzo očekivati.

Ne treba smetnutu s uma da je koalicioni savez između Ise Mustafe i Hašima Tačija nastao nakon neprincipijelnog političkog pragmatizma premijera Mustafe, koji je nakon nekoliko meseci negiranja mogućnosti koalicije sa Tačijem, ipak na to pristao dobivši mesto predsednika Vlade. Ova činjenica opterećujuće prati Vladu Kosova od njenog formiranja pa je tako bilo i prilikom izbora predsednika. Podrška Vladi u Skupštini (86 od 120 poslanika) nikako ne odgovara raspoloženju građana prema Vladi.

Kako su se ponašali predstavnici Srba u Skupštini i Vladi Kosova prilikom izbora za predsednika Kosova? Oni su nesumnjivo i nedvosmisleno podržali izbor Hašima Tačija za predsednika Kosova. Glasanje je bilo tajno tako da je nemoguće utvrditi ko je zaokružio Tačijevo ime na listiću, a ko ne, ali prisustvo predstavnika liste „Srpska“ u skupštinskoj sali je omogućilo kvorum i bez njih ne bi bilo moguće održati sednicu. Tači se u svom svečanom obraćanju zahvalio listi „Srpska“ na podršci.

Lideri liste „Srpska“ su se ponašali konfuzno. Danima pre Tačijevog izbora su davali izjave da će odluku o (ne)glasanju doneti u saradnji sa Vladom Srbije da bi na kraju direktor kancelarije za Kosovo i Metohiju u Vladi Srbije Marko Đurić izjavio da su oni odluku o podršci Tačiju doneli sami. Svakom malo boljem poznavaocu prilika među kosovskim Srbima je jasno da su poslanici Srba uputstvo za ponašanje dobili iz Beograda i svaka drugačija izjava je bežanje od odgovornosti. Po kuolarima se prepričava sastanak Tačija i Đurića, za koji nema pouzdanih dokaza da se desio, na kojem je navodno dogovoreno da će „Srpska “ zauzvrat podršci Tačiju dobiti formiranje Zajednice srpskih opština, formiranje nove opštine sa srpskom većinom (Prilužje, Plemetina, Babin Most, Grace) i dva savetnička mesta u kabinetu predsednika Kosova.

Postavlja se pitanje, ako su ovo bili uslovi predstavnika Srba u kosovskim institucijama da bi podržali Tačija da postane predsednik Kosova, zašto nisu javno proklamovani. Na taj način Tači bi imao veći pritisak da uslove i ispuni, ovako sve ostaje na nezvaničnom i neobavezujućem nivou. Ako ovo nisu bili uslovi, obaveza srpskih zvaničnika je da kažu koji jesu, a ako se bezuslovno glasali trebalo bi da objasne zašto su to učinili.

Hašim Tači svakako neće biti samo protokolaran predsednik kakva je bila dosadašnja predsednica Atifete Jahjaga, koja je kao potpuno politički anonimna ličnost postavljena na tu poziciju. Tači dolazi na mesto predsednika Kosova kao politički najjača ličnost i to sa mesta predsednika najbrojnije političke partije. On je u vrhu kosovske politike od pregovora u Rambujeu, gde je učestvovao kao predstavnik OVK i od tada do danas je nezaobilazni politički faktor tako da je teško očekivati da će ostati u okviru Ustava Kosova, koji mu ne daje široka ovlašćenja.

*Autor je bivši potpredsednik skupštine Kosova

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari