Predlogom zakona o detektivskoj delatnosti omogućeno je da detektivske agencije od državnih organa uz pismeni zahtev traže i dobiju najrazličitije podatke o ličnostima koje istražuju, bilo da se radi o vlasništvu nad motornim vozilima, podacima o penzionom ili invalidskom osiguranju, podacima o prebivalištu osoba, podacima iz sudskih spisa. Takođe, detektivi su dužni da prikupljaju podatke uz odobrenja osoba čiji se podaci traže, mada su zakonom predviđene i „sive zone“ kada to odobrenje nije neophodno.
Ovaj Nacrt zakona o detektivskoj delatnosti, koji je izradio MUP Srbije, na predlog Vlade upućen je nedavno Narodnoj skupštini na usvajanje po hitnom postupku. Reagujući na ovaj Predlog, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić tražio je povlačenje ovog predloga iz skupštinske procedure, jer dodeljena prava detektivima narušavaju Ustavom garantovana prava građana. Poverenik smatra da je Predlog zakona „neustavan, kontroverzan, kontradiktoran i nejasan i ne obezbeđuje zaštitu podataka o ličnosti“. Usvajanje tog zakonskog predloga, kako je istakao, moglo bi širom otvoriti vrata mogućim povredama privatnosti i zloupotrebama podataka o ličnosti.
– Obaveza državnih organa je da dostavi detektivu podatke o ličnostima bez dokazivanja osnovanosti tog upita – kada se radi o „osobi koja preti klijentu“ ne postoji obaveza utvrđivanja da se zaista radi o pretnji već i kleveta omogućuje korisniku detektivske usluge da sazna širok spektar informacija o, na primer, vlasniku konkurentske firme sa kojom se nadmećete na tenderu – kaže za Danas Marko Milošević iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku
Prema njegovim rečima, iako u obrazloženju zakona piše da je zakon rađen po ugledu na slična rešenja u BiH, Sloveniji i Hrvatskoj, „propušteno je da se ugrade neka pozitivna rešenja ovih zakona“. Tako je, kako kaže, u Hrvatskoj dostupnost pomenutih informacija od državnih organa ograničena odredbom „kada posebnim propisima te podatke ima pravo tražiti stranka s kojom je detektiv sklopio ugovor“ čime se štite podaci o ličnosti građana. Milošević dodaje da srpski predlog onemogućava dostavljanje tih informacija jedino ukoliko su informacije označene kao tajne.
– Hrvatski zakon ne dozvoljava distribuciju tajnih informacija, ali ako se uskraćuju druge informacije, dužni su da detektivu obrazlože razloge uskraćivanja, što je praksa kada se uskraćuju podaci o ličnosti. Naš predlog ne definiše ni najpreciznije šta se dešava sa podacima koje prikuplja detektiv – pomenuti hrvatski zakon ima precizne odredbe šta se dešava sa podacima u slučaju prekida rada detektivske firme ili smrti detektiva. Prema ovim odredbama, detektiv odnosno njegov naslednik je dužan da MUP RH preda dokumentaciju – navodi naš sagovornik.
On dodaje da glavni problem leži u neusklađenosti ovog predloga zakona sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Građane Srbije, kako ističe Milošević, zapravo najviše i može da brine ko sve, sa kojim pravima, i u kojoj meri, može da prikuplja podatke o njima. Prema njegovim rečima, do sada ova oblast detektivskog posla nije bila regulisana zakonom, „a sada je regulisana na ne baš najbolji način“.
U Srbiji oko 1.200 agencija
Marko Milošević ističe da su procene da je u Srbiji registrovano oko 1.200 firmi koje se bave detektivskom delatnošću, mada manje od polovine, oko 500, realno rade taj posao. Prema njegovoj oceni, detektivska delatnost do sada nije bila regulisana nijednim zakonom „te je ovaj vakuum ostavljao prostor za najrazličitije malverzacije i kršenje ljudskih prava“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


