Dok su na Sajmištu streljali, život tekao normalno 1Foto:Medija centar

Navikli smo da mislimo o Holokaustu kao o nečemu što se dešavalo daleko od naših očiju, što su zli nemački vojnici sprovodili u logorima, poput Aušvica, međutim Holokaust je mnogo kompleksniji fenomen. Upravo ono što se desilo u Beogradu 1941. i 1942. godine pruža drugu mogućnost interpretacije Holokausta. Holokaust u Beogradu desio se u samom gradu.

                       p { margin-bottom: 0.25cm; line-height: 120%; }

Jevreji su morali na prinudni rad, a radili su u samom gradu, nakon nekoliko meseci su streljani u okolini. Logori su se nalazili u samom gradu, pored kojih su prolazili ljudi i život se odvijao sasvim normalno – priča za Danas Milovan Pisari, istoričar i autor izložbe „Oktobar 1941“, koju posetioci mogu da pogledaju u Istorijskom arhivu Beograda do kraja maja. Kroz 750 eksponata opisuje se život ljudi oko logora.

Tramvaji su, kako navodi, redovno saobraćali, ljudi su išli da gledaju utakmice, škole su radile, ambulante su otvarane, dok su pored njih ljude streljali.

– Prikupljajući građu za izložbu pitali smo se kako je moguće da se nešto tako tragično i užasno dešavalo pored normalnog života. Ne želimo da osudimo te ljude koji su normalno živeli pored logora, ali hoćemo da skrenemo pažnju na to da se neke stvari dešavaju i dan-danas oko nas, a da mi ne primećujemo njihovu važnost i da ćemo možda tek jednog dana shvatiti šta se dešava, ističe Pisari.

Čak se, kaže on, i kroz tadašnju štampu mogla videti normalizacija zločina.

– Pored vesti koje su se odnosile na život u gradu i programa za bioskop, imate vesti o streljanju Jevreja i komunista ili recimo vest da ukoliko se ne očisti sneg ispred zgrade, sledi prinudni rad. To je ta normalizacija zločina, u ovom slučaju fašizma, i to je ono na čemu kroz edukaciju treba raditi sa mladima. Vesti o logorima nije bilo – navodi Pisari.

Procenjuje se da je u logoru na Sajmištu u Beogradu bilo oko 6.500 zatočenika, pretežno Jevreja, manje Roma, i to uglavnom žena, dece i starih, koji su kasnije ubijeni u gasnom kamionu. Do sada su ove žrtve bile samo brojevi, a zahvaljujući neobrađenoj građi Istorijskog arhiva Beograda za 70 odsto njih prikupljeni su svi lični podaci.

– Ono što im je bilo zajedničko jeste da su to bili obični ljudi, koji su stradali samo zbog toga što je neko odlučio da više ne budu obični ljudi. Kada pogledamo njihovu socijalnu strukturu i čime su se bavili, vidimo da su mnogi bili siromašni, pogotovu oni koji su živeli na Dorćolu. Ima i nekih koji su bili iz srednje i bogate klase, dodaje Pisari.

Baza podataka

Pisari objašnjava da se ova detaljna baza podataka radi prvi put za žrtve Holokausta u Srbiji. Slična baza detaljnih podataka o stradalim Jevrejima postoji u Izraelu i Vašingtonu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari