Pojedini građani čije su telefonske komunikacije bile neovlašćeno nadzirane biće obavešteni o tome kada bude završen nadzor, ali to neće biti moguće u svim slučajevima, kaže u razgovoru za Danas poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić, koji prvi put u istoriji Srbije ima priliku da proveri koliko su privatni telefonski razgovori zaštićeni od „upada“ sa bilo čije strane.


Vršite kontrolu nad radom mobilnih operatera. Da preciziramo, da li su uključeni i internet provajderi i fiksna telefonija?

– Nadzor nad primenom Zakona o zaštiti podataka o ličnosti sproveden je ili je u toku u Orion Telekomu, Telenoru, VIP mobilu i Telekomu Srbije. Nadzor se odnosi i na mobilnu telefoniju i na fiksnu, kod onih provajdera koji je imaju. Odnosi se na pristup takozvanim „zadržanim podacima“, ne i na prisluškivanje. Nije obuhvatio i internet.

Da li je ovo prvi put da obavljate ovakvu vrstu nadzora?

– Ne samo ja, već bilo ko uopšte. Ovakva akcija nadzora nikada do sada nije sprovođena u Srbiji. Izuzetno je obimna i podrazumeva veoma složen posao, koji zahteva angažovanje dobrog dela kadrovskih resursa kojima Poverenik raspolaže.

Rekli ste u saopštenju da je generalni utisak zabrinjavajući zbog broja neovlašćenog pristupa privatnim komunikacijama? Da li ima još razloga za zabrinutost?

– Pa ako je moguće da bilo ko, bez sudske odluke i bilo kakve kontrole, ima direktan, on line pristup komunikaciji građana i to pristup iza koga ne ostaje nikakav trag na osnovu koga bi se bar naknadno moglo proveriti da li je zato postojao ustavni osnov, da li ga je vršilo ovlašćeno lice, pa čak ni ko je sve bio predmet opservacije, onda mislim da nam ne trebaju nikakvi dodatni razlozi za zabrinutost. A možemo da pretpostavljamo bezbroj mogućih varijateta u osnovi istog razloga za zabrinutost.

Kakvu reakciju drugih institucija i javnosti očekujete na osnovu dosadašnjeg iskustva?

– Ova akcija nadzora, isto kao i zahtevi za ocenu ustavnosti koje smo podneli zaštitnik građana i ja, trebalo bi da za posledicu imaju ozbiljne, odgovorne reakcije, odgovarajuće reakcije brojnih relevantnih državnih organa – Vlade, Skupštine, pravosuđa, nadležnih ministarstava, službi bezbednosti i tako dalje. Policiji i službama bezbednosti moraju biti obezbeđeni uslovi za efikasno delovanje, ali to mora da podrazumeva poštovanje garancija ljudskih prava utvrđenih Ustavom. Potrebno je, dakle, bez odlaganja obezbediti zakonske, normativne uslove, ali i primenu organizacionih i logističkih rešenja, uključujući i najsavremenije IK tehnologije, da bi se omogućilo i ostvarivanje ustavne garancije i efikasno delovanje organa bezbednosti.

Najavili ste da ćete uskoro imati izveštaj o nadzoru i da ćete o tome obavestiti javnost? Kada tačno treba da očekujemo taj izveštaj i koliko će iz njega biti dostupno javnosti?

– Samo sprovođenje ove akcije nadzora veoma je složen posao. A nakon sprovedenog nadzora potrebno je sačiniti zapisnike o tome i dostaviti ih onima nad kojima je nadzor vršen radi eventualnih sugestija i primedbi. Potom, podrobno analizirati utvrđene činjenice, izdati formalna upozorenja, izreći zabrane, preduzeti druge potrebne korake. Ipak, mislim da nije previše optimistična prognoza da bi početkom sledećeg meseca informacije o konačnim rezultatima nadzora mogle biti dostavljene nadležnim državnim organima i dobrim delom učinjene dostupnim javnosti.

Ako se utvrde nezakonitosti, šta je to što nezavisna institucija koju vi predstavljate može da učini?

– To zavisi od vrste nezakonitosti. To može podrazumevati, za sada hipotetički, upozorenja zabrane, prekršajne i eventualno krivične prijave. A nakon toga može i mora podrazumevati mnogo toga što treba da urade drugi nadležni.

Da li su prekršajne prijave dovoljno delotvorne ili imate još neki instrument na raspolaganju, naročito imajući u vidu javnu polemiku sa Prvim osnovnim sudom u Beogradu?

Više puta sam javno govorio da, generalno, ne samo u vezi sa ovim pitanjem sistem odgovornosti za zaštitu podataka ne funkcioniše ili funkcioniše veoma loše. Ilustracije radi pomenuću na primer da je pre otprilike dve godine poverenik nadležnim tužilaštvima podneo 20-tak krivičnih prijava zbog nezakonite obrade podataka i falsifikata u postupku izbora nacionalnih saveta nacionalnih manjina. Koliko znam, ne samo da niko nije osuđen, nego čak ni optužen, i svi će ti slučajevi zastariti.

Što se tiče, najblaže rečeno, neobičnog postupka Prvog osnovnog suda u Beogradu koji se, pošto je prethodno kao i svi drugi sudovi u Srbiji bio nadležan za prinudno izvršenje novčanih kazni koje poverenik izriče, naprasno oglasio nenadležnim kad je trebalo sprovesti kaznu protiv Višeg suda u Beogradu, on nije u vezi sa zaštitom podataka, već u vezi sa slobodom pristupa informacijama.

Da li ćete obavestiti one koji su bili predmet kršenja prava o tome?

– U nekim slučajevima – da. Ali, već sam rekao da je glavni problem sistemski, odnosno „pravna“ i faktička situacija u kojoj praktično nije moguće utvrditi ko je konkretno bio predmet „obrade podataka“.

Ukupno 1.600 pritužbi građana

Koliko ste osnovanih pritužbi građana primili o narušavanju privatnosti njihovih komunikacija? Da li možete da iznesete neke od upečatljivih primera?

– Do sada je u službi poverenika više od 1.600 predmeta u vezi sa problemima zaštite podataka o ličnosti, a do sada je okončan rad na preko 1.400. Reč je o problemima iz više različitih oblasti, pa i iz oblasti komunikacija. Ovih poslednjih, do sada je bilo nekoliko desetina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari