Kako izmeriti siromaštvo studenata? 1

– Uvođenje linearnog modela finansiranja visokog obrazovanja, koje se najavljuje u novom zakonu, jeste pravedniji način raspodele budžetskih para, ali će država teško uspeti da napravi adekvatnu formulu u kojoj će socijalni status biti jedan od kriterijuma za rangiranje studenata prilikom odlučivanja koliku će školarinu plaćati, ocenjuju sagovornici Danasa.

Linearni model finansiranja zapravo znači da će studenti procentualno učestvovati u plaćanju školarine, pa će nekima država u potpunosti „pokriti“ troškove studija, drugi će delimično plaćati školarinu, a treći u celini. Formula po kojoj će se izračunavati učešće studenata u plaćanju školarine još nije poznata, ali će se, prema najavama iz Ministarstva prosvete, u obzir uzimati ne samo uspeh tokom studija već i socijalni status studenata.

I dok akademska zajednica nema jasan odgovor kako vrednovati materijalni položaj studenata, akademci imaju primedbe na samu najavu drugačije raspodele budžetskog novca. Oni smatraju da će time „na mala vrata“ biti ukinuta budžetska granica od 48 bodova, što je prvi korak ka smanjenju izdvajanju novca iz državne kase za finansiranje njihovih školarina.

– Ovde je reč o pravednijoj raspodeli novca, ali to ne znači da će ukupna količina para biti manja. Ako količina novca ostane ista, on će biti samo drugačije raspodeljen. Sada imate slučaj da je nekom plaćeno sve, a nekome ništa, a razlika između njih može biti samo pola poena. Linearni model finansiranja visokog obrazovanje je predložen Strategijom razvoja obrazovanja Srbije kao jedan od mogućih pristupa, upravo da bi se obezbedila veća pravednost i da bi prelaz između sadašnje dve kategorije budžetskih i samofinansirajućih studenata bio blaži – kaže za Danas Srđan Stanković, dugogodišnji predsednik Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje.

Da li treba uključiti socijalnu dimenziju u novi model finansiranja po njemu je „delikatno pitanje“. Stanković ukazuje da je veliki problem kako da se ponderiše materijalni status studenata, jer bi to na neki način bilo „mešanje baba i žaba“, naročito u situaciji kada u Srbiji cveta siva ekonomija. Dodaje da mnoge zemlje imaju posebne fondove iz kojih pomažu siromašne studente.

Bivša prorektorka za finansije Univerziteta u Beogradu Nevenka Žarkić Joksimović kaže da je sama ideja dobra, ali da nije optimista da se brzo može doći do modela finansiranja koji će biti pravedan po svim kriterijumima.

– Treba da postoje posebni fondovi za pomoć siromašnim studentima. Ne možete nekoga ko je pokazao bolje rezultate na prijemnom ispitu skinuti sa rang liste i prednost dati onome ko je ispod njega, zato što je lošijeg materijalnog stanja. Time cela priča gubi smisao. Najbolje bi bilo da školovanje bude besplatno, odnosno da svim studentima država plaća školarinu, ali je to nemoguće, jer je Srbija na začelju po izdvajanju za obrazovanje u celini, ne samo za visoko. U Srbiji je nekada postojala kategorija sufinansiranja, ali je verovatno ukinuta da bi se smanjio budžet za obrazovanje – ocenjuje za Danas Branko Kovačević, predsednik Saveta Univerziteta u Beogradu.

Odgovor kako vrednovati socijalni status studenata pri rangiranju još uvek nema ni radna grupa koja priprema nacrt novog zakona o visokom obrazovanju.

– Ja sam na svom fakultetu, ali i kao član radne grupe bio skeptičan prema toj ideji, jer u našoj zemlji nema kvalitetnih statističkih podataka i institucija koje mogu da pruže pouzdane podatke o nečijem socijalnom statusu. Taj problem nije od juče, tako je poslednjih 30 godina. Student može da donese papir da je bez prihoda i da su mu oba roditelja nezaposlena, a da niste sigurni da li su ti podaci tačni. U ovakvoj situaciji bojim se da bi studente upućivali da svoj socijalni status dokazuju lažnim dokumentima – ističe Branislav Boričić, dekan beogradskog Ekonomskog fakulteta i član pomenute radne grupe.

On se zalaže za transparente i egzaktne kriterijuma pri rangiranju, kao što su srednje ocena studenata i efikasnost studiranja i ocenjuje da studenti vole „jasnu crtu između budžeta i samofinansiranja“.

Linearni model finansiranja, dodaje, ima smisla ako se širi broj studenata koji plaćaju nižu školarinu, a ne ako se sužava. U situaciji kada količina budžetskog novca ostaje ista, neko će izgubiti postojeće povlastice, što je, prema mišljenju našeg sagovornika, uvek delikatno.

Šta kaže Strategija obrazovanja?

Strategijom razvoja obrazovanja, u delu koji se tiče finansiranja visokog obrazovanja, predviđeno je ukidanje nepravedne razlike između budžetskog i samofinansirajućeg studenta, uvođenjem linearne skale sufinansiranja školarine. Dakle, za neku instituciju bi se formirala jedinstvena rang-lista studenata rangiranih po uspehu, i samo za prvu godinu studija kombinovana i sa kriterijumom socijalnog stanja. Na osnovu nje, postojali bi potpuno budžetski studenti, dok bi se za ostale studente uvela lična participacija u školarini (do maksimalnog iznosa kvote za sufinansirajuće studente), piše u Strategiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari