– Od početka godine u Srbiji je ubijeno šest žena u porodičnom i partnerskom nasilju. U 2015. taj broj iznosi poražavajućih 36 žrtava porodičnog nasilja, od kojih su tri bebe. Tokom prošle godine Savetovalištu protiv nasilja u porodici javilo se 3.530 žena, a u istoj godini 247 žena i dece našlo je spas u sigurnim kućama u Beogradu.

Dan nakon 8. marta desila su se dva ubistva žena – u Požarevcu i Novom Pazaru. Prvo je počinio policijski službenik. „Ubistva žena u porodično-partnerskom kontekstu nikada nisu izolovani incidenti, uvek im prethodi kontinuirano muško nasilje prema ženama“, ukazuju iz Autonomnog ženskog centra (AŽC). Zato je, dodaju, i osnovana sumnja da su članovi zajednice i institucija imali saznanja, a nisu reagovali ili to nisu učinili adekvatno.

„Zahtevamo od institucija da savesnije i na vreme reaguju na svaku sumnju i prijavu muškog nasilja prema ženama“, ističu u AŽC. Slučajevi femicida koje su počinili policajci nisu retkost u Srbiji. Kako podseća AŽC, početkom godine policajac je pokušao ubistvo supruge u Bogatiću. Takođe, policajac u penziji ubio je bivšu partnerku u Smederevu 2014, bivši policajac ubio je suprugu u Novom Pazaru 2013, policajac je ubio bivšu partnerku u Smederevskoj Palanci 2010, policajac je ubio bivšu partnerku u Valjevu 2009. godine.

„Iako je Srbija ratifikovala Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici još 2013. do danas nisu uvedene obavezne procene i upravljanje bezbednosnim rizicima od strane tužilaca i predstavnika relevantnih institucija koje sarađuju s tužilaštvom“, ukazuju iz AŽC.

U predlozima za izradu novog Nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 SB UN, kao što je to već naveo AŽC, za žene postoji značajno veći bezbednosti rizik kada su učinioci nasilja pripadnici snaga bezbednosti, uključujući manju dostupnost zaštite. Pripadnici snaga bezbednosti poseduju službeno oružje, obučavani su za nasilje, sastav i kultura službi je dominantno muški, što uslovljava direktnu i indirektnu podršku i solidarnost između muškaraca; žene zaštitu traže od organa u kojima su njihovi supružnici/partneri zaposleni, ili sa kojima učinioci imaju kolegijalnu povezanost, što vodi zataškavanju nasilja.

„Smatramo da je tužilaštvo moralo prepoznati ove faktore rizika i preduzeti posebne mere, uz zaštitu podataka o ličnosti i informisanje unutar sistema. Pozivamo na hitno usklađivanje procedura s članovima Konvencije i sistemsko ispitivanje bezbednosnih rizika kako bismo sprečili dalja ubistva žena od strane pripadnika bezbednosnih službi. Od Ministarstva unutrašnjih poslova tražimo da sa dužnom pažnjom razmotre i usvoje procedure koje bi ženama olakšale prijavljivanje nasilja počinjenog od strane njihovih službenika“, ističu u Autonomnom ženskom centru.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari