Vatromet, opijanje i pucnjava iz vatrenog oružja na velike verske praznike nije u duhu hrišćanstva, ocenjuju za Danas sociolozi, etnolozi i predstavnici Srpske pravoslavne crkve.



Oni smatraju da pucanje petardi, vatrometa, ali i vatrenog oružja narušava smisao verskih svetkovina, ali i da porodični praznici treba da se proslavljaju u miru u krugu porodice, a ne pucnjavom.


Sociolog religije Mirko Đorđević smatra da vatromet, opijanje i pucnjava iz vatrenog oružja nikako ne idu uz bilo koji verski praznik pa ni Pravoslavnu novu godinu.

– Nedolično je, jer se na taj način narušava smisao verskih svetkovina. Međutim, to je postao novi način proslava. Nažalost, i krsna slava se sve više slavi, umesto u porodičnom krugu, u kafanama. Valja dodati da crkva ne radi svoj posao kako treba. Ona bi morala u svim prilikama, kroz propovedi, da opominje ljude. Crkva, međutim, često prihvata nov način „ponašanja“, što odudara od hrišćanske tradicije – objašnjava Đorđević.

Pucnjava jeste karakteristika velikih praznika i važnih događaja u životnim ciklusima poput rođenja, svadbe i smrti bližnjih. Etnolog sa Balkanološkog instituta Ljubinko Radenković objašnjava da postoji običaj iz veoma ranog perioda hrišćanstva da se tokom badnje večeri sedi uz ognjište i posmatra badnjak koji treba da izgori na pola. Ukućanin koji prvi domaćinu kaže da se to dogodilo, biva nagrađen. Dar je najčešće jare ili jagnje i ono je simbol blagostanja u porodici tokom čitave godine.

– Domaćin pucanjem iz puške oglašava promenu vremena, ali i hrane, jer prestaje post. Pucnjava koja se ovih dana organizuje i traje po čitavu noć, najbliža je ovom običaju, mada, prema mom poznavanju jevanđelja, nikakva halabuka se ne pominje pri svetkovinama – ukazuje Radenković.

Kako ističe protoneimar Hrama Svetog Save Vojislav Milovanović, proslavljanje verskih praznika uz pirotehnička sredstva za svaku je osudu.

– Dolazak verskih praznika obeležava se crkvenim zvonima, a ne pucanjem iz pištolja i petardi. Nekad je bio običaj, a ni to nema veze sa verom, da se ujutru na Božić pred crkvom oglasi prangija, ali ona se tada oglasi samo jednom, a ovo sada prelazi u šenlučenje, a ne svetkovanje. Božić i Pravoslavna nova godina su porodični praznici i treba da se proslavljaju u miru u krugu porodice, a ne uz pucnjavu koja mnoge ljude plaši – kaže Milovanović.

Pucnjima protiv malera

Etnolog Ljubinko Radenković objašnjava i da su običaji regionalnog karaktera pa ne važi sve svuda. Postoje u raznim krajevima običaji da se puca kada se venčava, pa za ispraćaj pokojniku. Negde se lupa metalnim predmetima ne bi li se zmije, gamad i svako zlo oteralo, a linija dokle zvuk dopire je i granica na koju se oni proteruju. Isti slučaj je i sa zvonjavom. Nekada pucnjava ima za cilj da otera gradonosne oblake. Lupnjava u mnogim krajevima ima ulogu u obeležavanju svetkovina prolećnog ciklusa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari