Na svakih 100 do 500 vernika u Vojsci Srbije dolazi jedan vojni sveštenik. Ukoliko ima 500 do 1.000 vernika neke crkve ili verske zajednice, versku službu izvode dva sveštenika. Na svakih sledećih 1.000 pripadnika dolazi još jedan sveštenik, navodi se u analizi „Verska služba u Vojsci Srbije“ Centra za istraživanje javnih politika.
Centar u svom dokumentu analizira primenu verske službe u VS i navodi da je broj vernika koji pripadaju određenoj crkvi ili verskoj zajednici predstavljao glavni kriterijum koji je presudio da vojne sveštenike daju samo Srpska pravoslavna crkva (trinaest sveštenika), Rimokatolička crkva (jedan kapelan) i Islamska verska zajednica (jedan imam), te tako ni sve tradicionalne crkve i verske zajednice nisu dobile svoje predstavnike među vojnim sveštenicima, iako im je to garantovano pravnim okvirom.
– Na konkurs za prvih petnaest vojnih sveštenika prijavilo se 50 kandidata, a najviše, logično, za mesto pravoslavnog sveštenika. Interesovanje za ovaj angažman verovatno se može objasniti i pogodnostima koje su ponuđene. Naime, vojni sveštenici dobijaju status profesionalnih vojnih lica i sva prava i obaveze koji uz to idu, a predviđeno je da mogu imati činove potporučnika, poručnika i kapetana – navodi se u izveštaju.
Takođe, Centar je analizirao i argumente za i protiv verske službe u Vojsci Srbije. Kako navode, zagovornici uvođenja verske službe u Vojsci iznose tri argumenta.
– Jedan je pozivanje na potrebu obnavljanja tradicije, budući da je verska služba postojala u oružanim snagama Kneževine Srbije Miloša Obrenovića, Kraljevine Srbije i međuratne Jugoslavije; drugi se odnosi na rasprostranjenost ovakvih službi u mnogim vojskama sveta, bez obzira na državno uređenje i odnos prema crkvi, i treći na važnost duhovne i moralne podrške koju sveštenici mogu da pruže pripadnicima oružanih snaga u nekim kritičnim situacijama – navodi se u analizi.
S druge strane, kritičari organizovanja verske službe u Vojsci osporavaju potrebu za ovom praksom i problematizuju obuhvat vernika i status neverujućih.
– Drugim rečima, oni dovode u pitanje stepen religioznosti pripadnika Vojske Srbije, ravnopravnost crkava i verskih zajednica s obzirom na pravo organizovanja verske službe i zadovoljavanje potreba njihovih vernika, i u tom kontekstu garancije poštovanja ljudskih prava svih verujućih, ali i ateista. Takođe, dovode u pitanje efikasnost verske službe u svetlu očekivanog pozitivnog uticaja na operativne sposobnosti Vojske u poređenju sa drugim modelima podrške koji imaju isti cilj, i bave se preispitivanjem izbora modela organizovanja verske službe s obzirom na njegovu ekonomsku održivost – navode iz Centra.
Kako zaključuju, čini se da verska služba u oružanim snagama sama po sebi ne krši načelo razdvojenosti crkve i države, ali, s druge strane, Vojska Srbije ima izuzetno razvijenu saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, čije osnove nisu do kraja jasne. Naime, Centar naglašava da u prilog povratku Srpske pravoslavne crkve na velika vrata u Vojsku Srbije govori vrlo razvijena i formalizovana saradnja ove dve institucije, a posebno SPC i Vojne akademije, koje intenzivno sarađuju već pet godina.
– Patrijarh Irinej kaže da su Srpska pravoslavna crkva i Vojska još od vremena Nemanjića „oslonac i čuvari narodnog bića“, kao i da „srpska vojska, kao simbol državnosti ima ulogu tela u tome biću, a Crkva ulogu duše“. Ovakve izjave otvaraju dublje pitanje kreiranja novog identiteta Vojske Srbije, koje se odvija u znatno drugačijem kulturnom i društvenom kontekstu u odnosu na njene začetke iz sredine 19. veka, ili na neke još ranije prethodnice. Tim pre što savremena shvatanja strukture oružanih snaga podrazumevaju da ona odgovara strukturi stanovništva i predstavlja sve društvene grupe – naveo je Centar u analizi.
Stanje u regionu
Verska služba u oružanim snagama postoji u velikom broju država, kako onih u kojima su država i crkva razdvojene, tako i onih koje imaju državnu crkvu. U državama u regionu postoje različite prakse, pa tako oružane snage Hrvatske i Bosne i Hercegovine imaju versku službu, a makedonska i crnogorska vojska nemaju. U državama izvan regiona iskustva se razlikuju – u Holandiji i Belgiji, na primer, deluju i posebni kapelani (humanist ćaplain) koji pružaju nereligijsku duhovnu podršku, te njihove usluge mogu koristiti i vojnici koji nisu vernici. U oružanim snagama SAD verska služba ustanovljena je uporedo sa formiranjem vojnih jedinica, a do sada je šest vojnih kapelana nagrađeno Medaljom časti, najvišim vojnim odlikovanjem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


