Ulica Mileve Marić Anštajn, Bulevar Kralja Aleksandra, Bjeljina, Болјевац, Čaчak, Bežanijeska Kosa… samo su neki od natpisa na javnim mestima koji najbolje ilustruju u kakvom stanju je danas kultura izražavanja. Mešanje latiničnih i ćiriličnih slova, nepoznavanje padeža, rimskih brojeva, osnova pravopisa – sve to krasi zvanične i nezvanične natpise širom Srbije.

Na javnim mestima greške su vidljive svuda. Dodaci su postali dodatci, napici-napitci, prijemno odeljenje – odelenje, skraćenice osnovnih škola dobile su tačke između O i Š. Ljudi prodaju „teпik“ i „busxvalter“, kiselu vodu „кнјаз милош“, pa čak i stan od 53 cm kvadratna. Otvaraju „burekdžinice, ali i „кинески фаст фоод“, prevoze „motortrciklom“, tetoviraju nadlaktice porukama „Rođen u Ameriku, a srce u Srbiju“.

Putujući po toj istoj Srbiji profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Veljko Brborić fotografisao je oko hiljadu ovakvih omaški, a u akciju beleženja zanimljivih primera naše nepismenosti uključili su se i studenti osnovnih, master i doktorskih studija na pomenutom fakultetu.

– Ideja da beležim „natpise“ i „ispise“ pojavila se kao rezultat svakodnevnog suočavanja sa nepismenošću ili polupismenošću i to na skoro svim javnim mestima. Naime, čovek pomisli da je broj natpisa bez grešaka neuporedivo manji od onih u kojima su greške redovne. Istovremeno kada radite posao čiji je sastavni deo briga o jeziku i negovanje jezičke kulture, ne možete da to ne primetite i nemate pravo da o tome ne govorite – kaže za Danas profesor Veljko Brborić.

Na pitanje u čemu najčešće grešimo, on odgovara: „U svemu“. O jezičkoj pravilnosti se, kako kaže, ne vodi računa, pismenost je poražena, važno je biti „reklamiran“ i „oglašavan“, a kako ta reklama jezički izgleda, nije bitno. Brborić naglašava da je kultura izražavanja na nedopustivo rđavom nivou, ali da se time niko ozbiljno ne bavi, niti se greške sankcionišu.

– Ja greške svrstavam u dve kategorije: neznanje i nemar. Ponekad je teško reći šta je posredi. Neke greške su iz neznanja, to nije sporno, ali ima i onih i to nemalo koje su iz nemara. Ne zna se šta je gore, svaka greška je greška. Greške učvršćuju neznanje, bez obzira na razloge zbog kojih su napravljene – ističe Brborić.

Kao primer nezainteresovanosti za kulturu izražavanja Veljko Brborić navodi predavanje o ovoj temi na Kolarčevom univerzitetu, na koje u dvomilionskom Beogradu dođe pedesetak slušalaca. Ističe i da Kolarčev univerzitet ima Seminar srpske jezičke kulture, ali da prošle godine nije bilo zainteresovanih. „Tu komentar nije potreban“, kaže Brborić.

O omaškama u svakodnevnom izražavanju najčešće govori studentima, ali i na različitim predavanjima. Brborić kaže da resorna ministarstva znaju za ovaj problem, ali da se niko ne oseća odgovornim i prozvanim.

 

Briga o jeziku 

– Briga o jeziku i jezičkoj kulturi jeste ozbiljan i odgovoran društveni zadatak. Mnogi su odgovorni, najodgovorniji su oni koji greške prave, ali i svi oni koji preko toga olako prelaze, ništa se ne preduzima, a niko greške ne sankcioniše. Kada loše parkirate automobil na pet minuta, platite kaznu i to je u redu, ali kada očigledna greška na ulici (instituciji ili ustanovi) stoji godinama, to nikom ne smeta i niko nije kriv. Filološki fakultet i Katedra za srpski jezik školuju lektore, ali za njih nema posla. Izdavačke kuće, medijske kuće i institucije kulture kažu da nemaju novca za lektore – kaže Brborić.  O jezičkoj pravilnosti se ne vodi računa, pismenost je poražena, važno je biti „reklamiran“ i „oglašavan“, dodaje profesor Brborić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari