Istorija nikada ne zna za kraj u svojim ciničnim obrtima. Danas se za dugogodišnjeg predsednika „druge Jugoslavije“ otimaju svi oni koji su njega i njegovo delo prvo odbacili: nekadašnje republike, prijatelji i neprijatelji, sledbenici i oponenti.
Titova supruga Jovanka i porodica već godinama nastoje da dođu do nasledstva ili do stvari za koje smatraju da im pripadaju, dok istovremeno još uvek čvrsto stoji uverenje da Tito gotovo da nije imao privatnu imovinu, pa po tome nema šta ni da se nasledi. Sam Tito o tome nije ostavio nikakve tragove. Ako je i ostavio, oni ko zna gde su, budući da je odmah nakon njegove smrti počelo sakupljanje svih njegovih predmeta i materijala. Za jedan deo tih materijala tadašnji politički naslednici Tita otvoreno su tražili da se nikada ne pojavi pred licem sveta, nego da se uništi, a da se jedan deo skloni od javnosti na period od 100 godina!
Poslednjih meseci u Beogradu poraslo je interesovanje upravo za ta pitanja. Najavljuje se i otvaranje sefova u Narodnoj banci Srbije, što treba da razjasni deo te nepoznanice. „Danas“ je imao uvid u dokumenta o tome kako je tadašnji jugoslovenski vrh postupao prema Titovoj zaostavštini i njegovoj udovici Jovanki Broz koja bacaju svetlo na to zašto je i kako stvorena enigma koja traje duže od tri decenije.
Odmah nakon Titove smrti tadašnje rukovodstvo Jugoslavije odlučilo je na sednici Predsedništva SFRJ 30. maja 1980. da se evidentira imovina Josipa Broza Tita, ali i da se Jovanka Broz iseli iz vile u Užičkoj 15 i da joj se ponudi neki drugi smeštaj. Tadašnje jugoslovensko rukovodstvo bilo je na svojim skupovima saglasno u još jednoj stvari: da se udovici donedavnog predsednika Jugoslavije Jovanki Broz ni na koji način ne dozvoli kontakt sa spoljnjim svetom, a posebno ne sa strancima. Takav stav, zajedno sa netrpeljivošću koju je deo tadašnjeg kolektivnog rukovodstva imao prema njoj, konačno je odredio njenu celokupnu poziciju, i to ne samo statusnu već i imovinsku.
Najviše aktivnosti ovih komisija bilo je u junu i julu 1980. Do kraja septembra 1980. Jovanka Broz je konačno iseljena u vilu u Bulevaru mira u kojoj i danas živi.
Veliki značaj u tom celom postupku bio je događaj od 10. jula 1980, kada su radnici tadašnje SDB, posle protivljenja Jovanke Broz, na silu otvorili prostorije u rezidenciji. O tom događaju Jovanka Broz je pisala tadašnjem rukovodstvu.
Mesec dana pre ovog događaja, 10. juna 1980, tadašnji visoki jugoslovenski funkcioner Sergej Krajger saopštio je Titovoj udovici da mora da se iseli iz vile u Užičkoj 15, što je od tada pa na dalje Jovanka Broz konstantno odbijala.
– Zamolila sam da me ostave u kući dok se ne obavi popis stvari i dok se ne obavi ostavinska rasprava i dok mi ne nađu neki smeštaj, odakle me neće svaki čas seliti, ali Cvijetin Mijatović se nije oglasio, niti je hteo da mi pomogne. U međuvremenu kod mene dolazi tadašnji potpredsednik savezne vlade Dragoljub Stavrev sa ultimatumom da se iselim za tri dana, a ako se suprotstavim, „oni mogu da preduzmu i druge mere“, odnosno izbaciće me silom“, kasnije je pričala Jovanka Broz.
O tom događaju postoji izveštaj koji su napravili učesnici koji nisu imenovani.
U izveštaju se kaže da su „na osnovu Odluke Predsedništva SFRJ od 9. jula 1980. godine i člana 151. stav 2. ZKP, ovlašćena službena lica SSUP su 10. 7. 1980. godine ušla u prostorije rezidencije Predsednika Republike u Užičkoj ulici br. 15, da bi omogućili nastavak rada Komisiji imenovane od Predsedništva SFRJ radi ostvarivanja uvida u određenu dokumentaciju Predsednika Republike“ i da je „grupa ovlašćenih radnika se u prostorijama Rezidencije zadržala, relativno dugo, tj. od 10 do 20 časova 10. jula 1980. godine, pre svega zbog teškoća koje je izazvala Jovanka Broz, koja je ispoljila vidljivu nespremnost da sarađuje“.
Pre nego što je grupa ovlašćenih radnika započela sa radom, član Komisije imenovane od Predsedništva SFRJ pokušao je u razgovoru sa Jovankom Broz da je privoli da omogući nastavak rada Komisiji u 11 časova, što je ona odbila. Oko 10.30 časova rukovodilac grupe ovlašćenih radnika je uz predstavljanje pokazivanjem službene legitimacije (odbila da pogleda istu) saopštio Jovanki Broz da otvori sve prostorije i kaže u kojima se nalazi arhivska građa Predsednika Republike. U prvom trenutku Jovanka Broz je obećala da će doneti ključeve, što je u roku od jednog sata nekoliko puta ponovila, ali je na kraju odbila da da ključeve prostorija i kase, navodeći više razloga. Nakon odbijanja, Jovanki Broz je saopšteno da će prostorije i kasa i pored njenog odbijanja biti otvorene od strane stručnog lica i grupe ovlašćenih radnika SSUP-a.
Posle otvaranja prostorija od strane stručnog lica, Jovanka Broz je telefonom pozvala svoju sestru Nadu Budisavljević, koja je ubrzo došla u Rezidenciju.
Bez saglasnosti i prisustva Jovanke Broz otvorena su vrata salona u prizemlju, vrata sobe bivše kancelarije, kao i kasa u istoj prostoriji koja je bila zapečaćena. Nađena dokumentacija je popisana. Isto je učinjeno i u prostorijama na spratu (spavaća soba, antre, kupatilo, garderoba i dr.). Pregledani su stolovi, vitrine i škatule i izuzeta je sva dokumentacija prema kriterijumima Komisije, s tim što su fioke stolova uzete kompletno iz objašnjenje da će Komisija vratiti sve što ne spada u dokumentaciju. Pregledu prostorija na spratu, pored Jovanke Broz, prisustvovala je i njena sestra Nada Budisavljević, koja se za sve vreme ponašala drsko i davala ironične primedbe.
Sva popisana dokumentacija je preneta u bivše prostorije Kabineta Predsednika Republike, gde je izvršeno pečaćenje, o čemu je Komisija imenovana od Predsedništva SFRJ obaveštena isto kao i Jovanka Broz.
Po završetku posla Jovanka Broz nije stavljala nikakve primedbe na rad grupe ovlašćenih radnika niti je šta tražila.
Tokom boravka grupe ovlašćenih radnika SSUP u prostorijama rezidencije Predsednika Republike u Užičkoj 15, od 10 do 20 časova, 10. jula 1980. godine, Jovanka Broz je često govorila o povredi svojih prava, pritiscima koji se na nju godinama vrše, sili koja se prema njoj primenjuje, „razilaženje“ reči i obećanja. Isticala je da je prvoborac i da joj se potura i primorava da potpiše njoj neprihvatljiva dokumenta.
Rad grupe je ometala time što nije dala ključeve od prostorija i kase, a pokušala je kod pregleda da zadrži određenu dokumentaciju s motivacijom da je to privatna korespondencija, da su u pitanju lične beleške i sl.
Posebno je naglašavala da je pre dolaska grupe ovlašćenih radnika imala neprijatan i vrlo težak razgovor sa trojicom drugova koji su kod nje bili u vezi s rešavanjem njenog penzijskog statusa. Navodila je da joj se nudi penzija pukovnika JNA i neka druga „specijalna“ varijanta. Govorila je kako smatra da bi kao i svi građani ove zemlje, zato što je udovica trebalo po tom osnovu i da ostvari penziju. Govorila je o učestalim pritiscima oko njenog preseljenja gde joj se nudi privremeno rešenje koje njoj ne odgovara i da ne bi trebalo da se pod pritiskom iseljava dok joj se adekvatno ne reši stambeno pitanje.
Jovanka Broz je pred članovima grupe ovlašćenih radnika govorila i o pritiscima koji se duže vremena prema njoj čine, a naročito poslednjih godina, navedeno je u ovom zapisniku.
AD HOC DANAS
Nastavak u ponedeljak
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


