Od kad su posmrtni ostaci poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra Drugog Karađorđevića preneti u otadžbinu 22. januara ove godine, više hiljada građana posetilo je Dvorski kompleks na Dedinju da bi mu odalo počast.

Dvorska kapela svetog Andreje Prvozvanog otvorena je za mimohod građana samo vikendom od 10 do 14 sati, zbog čega u Dvoru kažu da će se prava slika odnosa Srba prema Karađorđevićima zapravo videti tek 26. maja, za kada je u Zadužbini Svetog Đorđa na Oplencu najavljena trostruka kraljevska sahrana – kralja Petra Drugog, njegove supruge kraljice Aleksandre i majke kraljice Marije.

Prema rečima Olivera Antića, člana državnog Odbora za prenos i sahranu posmrtnih ostataka članova porodice Karađorđević i pravnog savetnika predsednika Republike, kraljica Aleksandra biće preneta grčkim vojnim avionom iz Atine u Srbiju 27. marta. Datum kada će iz Londona u Beograd „doći“ i kraljica Marija još nije određen, ali Antić očekuje da će to biti ubrzo posle prenosa posmrtnih ostataka njene snaje, koja nikada nije stupila na tlo Srbije. Antić kaže za Danas da će poziv za sahranu na Oplencu kraljevskim porodicama uputiti Dvor, dok će državne zvaničnike pozvati predsednik Srbije Tomislav Nikolić.

Od „povratka“ kralja Petra Drugog vikendom, pogotovo nedeljom u Dvorskom kompleksu na Dedinju je veoma živo. Reporteri Danasa stigli su u trenutku kad se u dvorskoj kapeli završila zapokojena liturgija kralju koja se, po blagoslovu patrijarha srpskog Irineja, služi svake nedelje otkako se Petar Drugi posle 72 godine egzila i progonstva „vratio“ i to u godini kada se navršava devet decenija od njegovog rođenja i 110 godina od povratka Karađorđevića na srpski presto.

Njegov kovčeg, prekriven srpskom zastavom, čuvaju pripadnici žandarmerije. Iznad njih u kupoli kapele Hrist Pantokrator (Svedržitelj) sa „ranom“ od metka posred čela – jednom od dvorskih uspomena na ulazak ratnih pobednika 1944. u dedinjske dvorove. Kapela na nedeljnoj liturgiji puna. Kad su kod kuće, bogosluženju prisustvuju i princ Aleksandar i princeza Katarina.

– Raduje nas da dosta ljudi dolazi – pojedinačno i organizovano autobusima. Na liturgijama kapela je uvek puna sveta, jer ljudi žele ne samo da učestvuju u mimohodu nego i u molitvi za pokoj duše kralja Petra Drugog i napredak kraljevske porodice i celog našeg naroda. To nije pitanje da li su monarhisti ili republikanci, ovo je istorijski momenat, pitanje našeg poštovanja prema sebi samima, našoj istoriji i onog što jesmo. Kralj Petar Drugi je deo naše prošlosti, koja je obeležena nesrećnim bratoubilačkim ratom i danas je ovo možda trenutak našeg nacionalnog pomirenja. Sahrana na Oplencu treba to da bude, jer ćemo prvi put posle 1934. imati veliku kraljevsku državnu sahranu – kaže za Danas sveštenik Bojan Starčević, predsednik Udruženja Kraljevina Srbija.

Volonteri iz ovog udruženja, koje radi pod patronatom princa Aleksandra, između ostalog, vode brigu o posetiocima, koje posle odavanja pošte u kapeli očekuje i izložba fotografija o kralju Petru Drugom. Reč je o prestolonaslednikovoj privatnoj kolekciji fotografija koje obuhvataju različite periode u životu njegovog oca: detinjstvo smešteno u dve izložbene vitrine, stupanje na tron i polaganje zakletve, venčanje sa kraljicom Aleksandrom, slike sa svetskim političarima poput Vinstona Čerčila, kao i sa porodicom, zaključno sa 1960. godinom.

– Došla sam da odam počast kralju Petru Drugom i da obiđem izložbu. Saznala sam neke istorijske podatke koji se tiču kapele, tako da sam jako zadovoljna što sam ovo nedeljno prepodne iskoristila na ovako dobar način. Čula sam dosta novih stvari, mada sam i od ranije znala da je on bio poslednji srpski kralj, da je krunisan sa 17, a oženjen sa 22. godine, da je njegov otac Aleksandar ubijen u Marseju… Moj tata voli da čita istorijske knjige i časopise, tako sam zahvaljujući njemu dosta toga saznala – priča za Danas Dejana Bjelić iz Beograda.

Kaže da nije prvi put u Dvoru, koji je posetila u Noći muzeja. Porodica Đurić – Nikola i Olga došli su u dvorsku kapelu porodično. Objašnjavaju da su „članovi njihove familije bili vrlo bliski sa kraljem“ i da „imaju vezanu zajedničku istoriju“. Olga Đurić kaže da je njen ujak bio kraljev ađutant i da je „poslednji badnjak uneo“.

– Rekla sam kralju: „Dobro došao svojoj kući“. Da mu dođu i majka i žena. Kao što ja idem u selo, gde su moji sahranjeni, tako svako voli svoju kuću i narod, pa tako i kralj – kaže Darinka Miladinović iz Sremčice.

Među posetiocima je i nekadašnji sekretar Svetog arhijerejskog sinoda SPC protojerej stavrofor Milan Janković.

– Blagodaran sam Bogu što je najzad naš kralj Petar Drugi mučenik dočekao da se fizički pribroji svojim slavnim precima. Želim mu večan pokoj u naručju svojih roditelja, a njegovim naslednicima dug život, dobro zdravlje i ostvarenje svih želja – poručuje za Danas, žureći da sa kolegom sveštenikom – vođom pristiglog autobusa služi pomen kralju.

Red ispred kapele, gužva u sali u kojoj je smeštena izložba, čeka se i na upisivanje u knjigu utisaka koja je otvorena 22. januara. Prvi su se upisali poglavar i arhijereji SPC. Poruke dobrodošlice „kralju i domaćinu koji se vratio na srpsku zemlju“, a mnogi se nadaju i povratku monarhije.

Kralj Petar Drugi, prvorođeni sin kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja i kraljice Marije, stupio je na jugoslovenski presto 27. marta 1941. Posle aprilskog sloma iste godine, 1941, zajedno sa kraljevskom vladom emigrirao je iz tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a posle Drugog svetskog rata nove komunističke vlasti 1945. su bez referenduma ukinule monarhiju i članovima Kraljevskog doma oduzele državljanstvo i građanska prava. U Dvoru ističu da „kralj Petar Drugi nikada nije abdicirao“. Živeo je u izgnanstvu najpre u Londonu, a potom u SAD, gde je i preminuo u denverskoj bolnici 3. novembra 1970. godine. Bio je jedini kralj koji je počivao na tlu SAD.

Kapela u kojoj se molio Hajle Selasije

– Dvorska kapela, u kojoj posmrtni ostaci kralja Petra Drugog čekaju „put“ na Oplenac, kolonadom je povezana sa Kraljevskim dvorom, koji je bio njegov i dom njegovog oca kralja Aleksandra Ujedinitelja. Sagrađena je po uzoru na Kraljevu crkvu u Studenici, zadužbinu kralja Milutina i crkvu manastira Svetog Andreja na reci Tresci u Makedoniji, čiji je ktitor kralj Vukašin. Oslikali su je ruski slikari. Posle Drugog svetskog rata korišćena je kao ostava, ali i tokom komunističke vladavine u njoj su se nekoliko puta molili carski i kraljevski gosti iz sveta, poput cara Hajla Selasija. Ponovo je osveštana 2001. po povratku princa Aleksandra u Srbiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari