Stereotipi da su muškarci „jači pol“, a žene „slabiji“ i „lepše polovine“ oslikavaju se i u dnevnoj štampi kada je reč o zastupljenosti muškaraca i žena u tekstovima i na fotografijama, kao i o ulogama u kojima se pojavljuju. Muškarci se kao „akteri“ i sagovornici u tekstovima u dnevnim listovima u Srbiji pojavljuju čak četiri puta više od žena, dok su na fotografijama vidljiviji više od tri puta nego žene, koje su zastupljene na manje od petine ukupnog broja fotografija, rezultat je istraživanja koje su sproveli novinari Danasa analizirajući sedam dnevnih listova u Srbiji tokom jedne sedmice.

Rezultati istraživanja pokazuju da su muškarci subjekti u tekstovima dnevnih novina u skoro 80 odsto slučajeva, dok se žene pominju četiri puta manje, odnosno u nešto više od 20 odsto slučajeva. Muškarci dominiraju na skoro svim stranama, ali nešto manje u zabavnim rubrikama, odnosno onima koje su posvećene događajima i temama sa estrade, na kojima su žene najvidljivije. Kako je profesorka Fakulteta političkih nauka Snježana Milivojević navela u svom radu o ženama i medijima, „ženama je dozvoljen pristup tradicionalno ženskim oblastima života, to jest zabavi i kulturi i umetnosti, dok je ostatak rezervisan za muškarce“.

Ozbiljna štampa je muška

Žene se najčešće pojavljuju u tekstovima u rubrikama koje se bave dešavanjima na estradi i zabavom, pa tako u pojedinim novinama na ovim stranama one čine i do 50 odsto žena u odnosu na ostatak novina. U većoj meri žene se ističu na stranama sporta, zahvaljujući srpskim teniserkama, ali i stranim, mada se neretko u ovoj rubrici nađe „mesta“ i za supruge i devojke sportista. Na trećem mestu je, što je zajedničko za većinu novina, beogradska rubrika, gde se žene pojavljuju kao gradske funkcionerke, ali i kao „obične“ građanke.

U tabloidnim i polutabloidnim listovima žena ima najviše na estradnim i zabavnim rubrikama, dok su u listovima koji se smatraju ozbiljnim žene ravnomernije zastupljene po rubrikama, najčešće se pojavljuju u dnevnopolitičkim vestima, a najmanje ih ima na stranama ekonomije.

Kada je reč o fotografijama koje ilustruju dnevne novine, na polovini od ukupnog broja nalaze se muškarci, dok su žene „fotografisane“ više od tri puta manje, odnosno vidljive su na manje od 20 odsto fotografija. U tabloidnijim novinama više je fotografija na kojima se nalaze žene, u odnosu na ozbiljne listove. Profesorka Milivojević opisala je ovaj trend time da je „lice ozbiljne štampe muško, a telo revijalne štampe žensko“, kao i da „što su novine ozbiljnije, to je u njima manje mesta za žene“.

Kao i sagovornice, žene su na fotografijama u najvećoj meri zastupljene u rubrikama zabave i estrade, TV programa, ali i na stranama posvećenim „lajfstajlu“, odnosno onima koje se bave životnim stilom, savetima i slično. Što se tiče razlika među novinama, jedina razlika je u tome što se u tabloidima žene pojavljuju više na fotografijama kao ilustracije, čiji identiteti nisu važni.

U tabloidima žene se u oko trećini slučajeva pojavljuju u ulogama pevačica, dok su u ozbiljnijoj štampi one uglavnom iz sveta politike. Zajedničko za sve listove je da se žene u većoj meri još pojavljuju i kao sportistkinje i obične građanke.

Slične podatke, međutim, pokazuju i ranija i globalna istraživanja. Prema istraživanju Global Media Monitoring Projecta, od ukupnog broja ljudi koji su se pojavljivali u medijima tokom prošle godine, žene su činile 24 odsto. Ova statistika predstavlja značajan napredak u odnosu na 1995. godinu, kada su žene u štampi bile zastupljene svega 17 odsto. Kada je reč o oblastima i temama, najveći rast vidljivosti žena uočen je u temama kojima se posvećuje najmanje pažnje u medijima, dok u oblastima koje imaju veći medijski prioritet rast zastupljenosti žena je manji. Ovo istraživanje vrši se već godinama tako što se analizira samo jedan dan u godini – 10. novembar svake godine, a obavlja se u 130 zemalja.

I istraživanje koje je 2006. sproveo Mediacentar iz Sarajeva pokazuje da su žene u štampanim medijima u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zastupljene pet puta manje od muškaraca.

Žene sa povlače same

Sociolog kulture Milena Dragićević-Šešić kaže za Danas da je žena u javnoj sferi sve manje i da je jedan od razloga to što se one same povlače, jer ne žele da ulaze u „prljav prostor javne borbe“. Ona dodaje da su žene imale važnu ulogu posle promena 2000. i 2001, ali da maskulinizacija javnog prostora počinje ponovo 2004. ili 2005, ne samo u političkoj već i u svim drugim sferama. Teško se danas može videti, naglašava ona, neka žena među političkim, vojnim, pa i ekonomskim analitičarima.

– One koje su glasne bivaju neretko označene kao neke veštice, evo imamo primer novinarke Brankice Stanković. Primitivni navijački svet, ali i neki drugi, kao da više vređa kada ih proziva žena. Reč je o potisnutom patrijarhalnom nagonu i normalno je da se dešava da u takvim situacijama žene odlučuju da se povuku – ističe Dragićević-Šešić.

Prema njenim rečima, retko se zbog oštrih stavova napadaju sa tolikim stepenom mržnje, na primer, ekonomski analitičari poput Miodraga Zeca ili Miroslava Prokopijevića, za razliku od žena kao što su Nataša Kandić ili Borka Pavićević. Takvoj slici u kojoj se žene povlače „kumuju“ i mediji, napominje naša sagovornica, ali i politika u kojoj nema mnogo žena koje se pitaju.

– One su uglavnom potpredsednice stranaka. Nema gotovo nijedne koja je lider neke političke partije – naglašava Dragićević-Šešić.

Novinarka nedeljnika Vreme Tamara Skroza kaže da je znatno manja zastupljenost žena u štampi u odnosu na muškarce svetska tendencija, koja je uzrokovana različitim stvarima. Muškarci su, kako kaže, zastupljeniji od žena u štampi četiri do pet puta, što je „godinama nepromenljiva stvar“.

– Muškarci su poslednjih pola veka više zastupljeni u javnom sektoru i novinari po inerciji češće zovu upravo njih za sagovornike. Međutim, i same novinarke su upozoravale na to da žene koje su na javnim funkcijama i ekspertkinje izbegavaju da se pojavljuju u medijima, prepuštajući to svojim kolegama. Takvi slučajevi najčešći su u lokalnim sredinama – objašnjava Skroza.

Mnogi smatraju da je „bitnije šta će se reći, a ne ko će nešto reći“, ali Skroza dodaje da bi u jednom tekstu sa tri sagovornika trebalo da bude bar jedna žena, kako se „na duže staze ne bi stvorila svest da samo muškarci imaju nešto pametno da kažu“.

Skroza podseća da više od 50 odsto čovečanstva čine žene, pa se onda postavlja pitanje da li mediji na pravi način reprezentuju društvo.

– Medijima su zanimljivije pevačice dobrog izgleda nego političarke ozbiljno odevene, sa ozbiljnim frizurama i koje pričaju o ozbiljnim temama – kaže Skroza.

Ona smatra da je neophodno da se žene aktivnije zalažu za jedno od osnovnih ljudskih prava, kao i da je potrebna „temeljna edukacija i osvešćivanje“.

Lezbejke su dvostruko diskriminisane

U domaćim medijima, kako smatra Dragana Vučković iz nevladine organizacije Labris, gotovo da se nepogrešivo i precizno dočarava trenutna atmosfera u društvu.

– Kada otvorimo novine stičemo jasnu sliku o našem društvu i istraživanje koje ste sproveli verujem da je apsolutno tačno, a rezultati bi bili nepovoljniji za žene kada bi se dugoročnije gledalo – napominje Vučkovićeva. Ona dodaje da se diskriminacija žena u odnosu na muškarce oseća naročito kod lezbejki koje su dvostruko diskriminisane.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari