Rad na crno se u Srbiji 2009. i 2010. godine proširio kao poplava, a sada je već poprimio razmere cunamija, kome postojeći Zakon o radu nije dorastao te bi ga trebalo pod hitno menjati, zaključili su učesnici okruglog stola o efikasnijem suzbijanju neformalnog rada i sive ekonomije. Skup su organizovali Fondacija „Centar za demokratiju“ i PKS.


Jasmina Vukotić, predsednica (beo)gradskog sindikata zaposlenih u državnoj upravi Udruženih sindikata „Sloga“, smatra da je „rad na crno neka vrsta smrtne kazne za rad i radne odnose“, a da „putem duševnih i mozgovnih promena taj problem nije uspela da reši nijedna država nego sankcijama“.

Na drugoj strani, Olga Kićanović, savetnica republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova, čak smatra da bi trebalo ispitati mogućnost da se za rad na crno kažnjava i zaposleni, jer i on često i sasvim voljno krši zakon. Zalažući se za ovo radikalno rešenje, ona je dodala da „sad neće da ulazi u problem nejednakih mogućnosti“ između poslodavca i zaposlenog. Zakon o radu nije dobio gotovo nijednu prelaznu ocenu učesnika ovog skupa, pa se on može smatrati delom lobiranja za hitne izmene toga zakona, koji je ocenjen kao „nedorastao trenutku u kome živimo“, kao „zakon koji je van života pa ne može da opstane“, kao zakon koji je i u trenutku donošenja 2005. godine u mnogim rešenjima smatran neprimenjivim.

Tim zakonom, rekli su učesnici skupa, nisu predviđeni mnogi modaliteti zapošljavanja koje poznaje savremeni svet, kao što je rentiranje zaposlenih, fleksibilni oblici rada, pa čak ni sezonski rad. Privredna komora Srbije, rekla je Vidosava Džagić, predložiće da se u Zakon unese i termin radnog mesta za studente i đake, što kao oblik angažovanja mladih postoji u mnogim zemljama, tvrdi ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari