U narednih desetak godina država Srbija, usled posledica svetske ekonomske krize, neće raspolagati finansijskim sredstvima za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih sportskih objekata tako da će biti prinuđena da traži strateškog partnera među privatnim investitorima za te projekte.

Takođe, postavlja se pitanje, s obzirom na to da su naši sportski objekti, među njima i fudbalski stadioni, prilično stari, da li bi uopšte trebalo pokušavati da se osavremene ili je bolje rešenje izgradnja potpuno novih multifunkcionalnih objekata – kaže za Danas Jovica Jakovac, generalni direktor Kolijers internešnel Srbija. Prema rečima našeg sagovornika, potrebno je uraditi procenu vrednosti stadiona i drugih sportskih objekata u Srbiji i potom sklopiti partnerstvo sa stranim i domaćim investitorima. Kako bi se investitori motivisali da uđu u te projekte, objašnjava Jakovac, potrebno je sačiniti takve ugovore koji bi zadovoljili i njihove poslovne interese.

– To znači da bi investitore trebalo obavezati da u određenom vremenskom roku izgrade sportske objekte. Kada ti objekti budu izgrađeni bili bi predati na korišćenje klubovima, gradu ili državi. Istovremeno, finansijerima bi trebalo da bude ustupljeno građevinsko zemljište koje se nalazi pored sportskih objekata. Na njemu bi bio izgrađen stambeni i poslovni prostor, a u okviru stadiona i sportskih centara mogli bi da niknu hoteli i drugi komercijalni sadržaji. U Srbiji već postoje dobre lokacije sa sportskim objektima kao što je, recimo, stadion Čair u Nišu, na kojima bi mogli da se izgrade savremeni multifunkcionalni objekti. Naravno, može se ići i na drugu opciju da se stadioni i sportske hale grade na periferiji kao što je to slučaj u mnogim zemljama Evrope. Primer je, recimo, stadion u Minhenu na kome igraju Bajern i Minhen 1860 koji se nalazi na periferiji grada – ističe Jakovac.

Naš sagovornik naglašava da bi Zakon o sportu trebalo da definiše kome će pripasti sportski objekti nakon izgradnje – klubovima, državi ili lokalnoj samoupravi. Ipak, Jakovac smatra da bi s obzirom na to da sledi i proces privatizacije sportskih klubova, novim vlasnicima najviše odgovaralo da uz klubove u svoj posed dobiju i sportska borilišta. Ta solucija bi bila daleko prihvatljivija za nove vlasnike nego da stadione i hale iznajmljuju od lokalne samouprave i države, objašnjava Jakovac.

 

Model privatizacije

– Kada je reč o tome na koji način privatizovati sportske klubove u Srbiji, s obzirom na našu tradiciju navijačima bi najviše odgovarao sistem sportskih društava kojim rukovode njegovi članovi kao što je slučaj u slavnim klubovima Barselona i Real Madrid. U tim klubovima članovi biraju rukovodioce iz redova uspešnih poslovnih ljudi koji dobijaju mandat da vode klub. Nešto slično je pokušano da se primeni i u Košarkaškom klubu Crvena zvezda u čijem najvišem rukovodstvu se promenilo dosta biznismena. Međutim, ni u finansijskom ni u rezultatskom segmentu klub nije uspeo da se oporavi. Stoga nisam siguran koliko je taj španski model u ovim uslovima primenljiv kod nas. Mislim da su potencijalni kupci naših klubova ipak više zainteresovani za varijantu da kupe njihove akcije na berzi i u potpunosti upravljaju i raspolažu sa kapitalom – zaključuje Jovica Jakovac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari