Prema dosadašnjim zakonima o budžetu, Ministarstvo finansija Republike Srbije nije iz prethodnih godina ništa dužno Vojvodini, a spor između Novog Sada i Beograda oko osnovice na koju je obračunavano Vojvodini Ustavom garantovanih sedam odsto traje od 1. juna 2007. godine, kad je tadašnjem ministru finansija pismo uputio pokrajinski sekretar Jovica Đukić – kaže za Danas Vlajko Senić, državni sekretar za finansije.


„Oni to nisu mogli da reše u proteklih pet godina, ni sa Vladom na čijem je čelu bio ministar finansija iz Demokratske stranke, kad su njihovi odlučivali, ako tako gledamo, a nadam se da nije tako“, kaže Senić i podvlači da se „zbog naglih i nekorektnih izjava u široj javnosti stekao utisak da je ovo nešto novo“.

Što se tiče tvrdnje iz Vojvodine da joj je republička kasa ostala dužna ceo jedan pokrajinski budžet, Senić kaže: „To oni neka razjasne na nekom drugom mestu, sa svojim prethodnim ministrom, mi ne vidimo da smo nešto dužni. Mi smo sve što je fizički bilo predviđeno ranijih godina isplatili. I ako neko očekuje da će u nekom narednom periodu Srbija taj neki dug, koji su oni izračunali vraćati, to sigurno neće biti. A kako su ga izračunali, ne znam, reći će nam kad se sledeće nedelje budemo videli“.

Može li da se izračuna koliko je doprinos Vojvodine republičkom budžetu po svim osnovama (porezi, akcize, carine…), a koliki su transferi Vojvodini takođe po svim osnovama (socijalni transferi, subvencije privredi i poljoprivredi, Ustavom garantovana sredstva), pošto poslanici iz Vojvodine tvrde da Vojvodina puni 28 odsto budžeta?

– Može verovatno da se izračuna, ali mi se time nismo bavili. Mislim da nijedna država ne funkcioniše na taj način. Trenutno se radi neka studija u Agenciji za regionalni razvoj s ciljem da se utvrde per kapita transferi prema opštinama. Nažalost, moram da kažem da je u poslednje dve – tri godine Vojvodina postala teritorija koja je ispod proseka razvoja u Srbiji, tako da ona stara priča o Vojvodini kao lokomotivi razvoja više ne stoji.

Odakle onda Vojvođanima podatak o doprinosu od 28 odsto centralnoj kasi?

– Mi smo već najavili da hoćemo da razgovaramo sa njima, pa ćemo na tim razgovorima moći da pričamo i o tome. Dosadašnja komunikacija je bila vrlo nekorektna prema nama i ako se sa ovim uvredama nastavi… Mi smo po prvi put jasno odredili kako i šta je osnov za ispunjavanje naših obaveza prema budžetu Vojvodine.

Vojvodina se takođe poziva na Zakon o budžetskom sistemu kojim je jasno definisano šta je budžet?

– Ustav kaže: Sedam odsto budžeta, ali kaže i da se zakonom određuje učešće autonomnih pokrajina u delu prihoda Srbije. Mi smo zakonom tu osnovicu i odredili. Zakon o budžetu za 2010. godinu rekao je da su osnovica poreski i neporeski prihodi i da se tako računalo, osnovica bi bila 730 milijardi dinara, ali je korišćena osnovica od 659 milijardi. Isto je bilo i 2011. godine: iako je u Zakonu o budžetskom sistemu stajalo da su to ukupni prihodi i primanja od prodaje finansijske imovine, korišćena je osnovica od 707 milijardi umesto od 778 milijardi. Tu rašomonijadu, koja traje od 2007. godine, mi ovog trenutka pokušavamo da rešimo jednim, rekao bih, iskrenim pristupom: mi kažemo šta je osnovica i tako je računamo. A 2010. godine je osnovica bila za 73 milijarde, a 2011. godine za 81 milijardu manja nego što je rečeno.

Ali Vojvodina je stalno protestovala?

– Pa ja vam govorim, mi ovde imamo tu prepisku. Ja sam kao narodni poslanik bio svedok da se svake godine uoči glasanja o budžetu ne zna šta Vojvodini pripada i koja se osnovica uzima. Kad smo donosili rebalans budžeta, mi smo uveli da sada ne postoje sopstveni prihodi, tako je osnovica uvećana za 40 milijardi dinara. Morali smo da kažemo da je logično da osnovica za tih sedam odsto budu poreski prihodi Republike Srbije, jer to su oni prihodi koji su sigurni, koji su predvidivi makroekonomski, koji nama služe kao projekcija nekih naših budžeta za narednu godinu. Tako da smo izašli sa jednom, rekao bih, fer ponudom. Ne može se reći da smo mi uskratili neko pravo Vojvodini. Jer, ne možemo za osnovicu uzeti rashodnu stranu budžeta pa da zaduživanje Srbije i deficit budu nešto iz čega će se finansirati Vojvodina.

Zašto ne biste mogli finansirati Vojvodinu iz zaduživanja, pa i Vojvodina te dugove vraća?

– Pa zato što je naša odluka vrlo jasna: javni dug mora da se smanjuje u nekom narednom periodu. Ne može rashodna strana centralnog budžeta služiti kao prihodna strana nekog drugog budžeta. To je potpuno nemoguće.

Poslanici iz Vojvodine prigovaraju ugovoru o prodaji NIS-a da je Pokrajinu lišio izdašnog prihoda od rudne rente obavezujući se Gaspromnjeftu da ta renta za NIS 30 godina neće iznositi više od tri odsto. U Evropi je između 15 i 20 odsto, tvrde oni, a povećala je u međuvremenu i Srbija na sedam odsto. Da li je lokalna samouprava u Vojvodini po ovom osnovu oštećena i da li bi kompenzacija za ovu štetu bila logična?

– Video sam da je ta taksa povećana, a za NIS ostala tri odsto. Ali opet ih upućujem na onoga ko je sklopio taj ugovor. Ugovor je sklapala Vlada, ali predsednik Vlade i ti koji su sklapali taj ugovor nisu bili naši. Da li ćemo menjati ugovor sa NIS-om, ne znam. Mi smatramo da treba da se priča o tome. Ugovor se može menjati samo saglasnošću obe strane. To je ugovor koji je ova zemlja proglasila za strateški projekat, tako da ne mogu da komentarišem da li je lokalna samouprava u Vojvodini time oštećena.

Iz centralne Srbije su više puta upućivani dokumentovani prigovori da je udeo Vojvodine u subvencijama za poljoprivredu nesrazmerno veći od njenog udela u obradivim površinama i udela u prinosima većine kultura. Pokušaj da se tu nešto ispravi propao je tokom blokade puteva prošle godine. Vidi li Ministarstvo finansija u tome problem i potrebu da se nađu nova rešenja?

– To je pitanje za Ministarstvo poljoprivrede. Ono što ja mogu da kažem, kao jednu važnu vest, prema našim informacijama iz Ministarstva poljoprivrede u pripremi je zakon o podsticajima koji će biti donet do kraja ove godine i koji će u potpunosti razrešiti pitanje podsticaja, ne samo teritorijalno, u smislu površine zemlje, po grlu stoke, već će omogućiti poljoprivrednicima da imaju srednjoročno planiranje. Garantovaće se minimalni podsticaj u srednjem roku da bi poljoprivrednici mogli da planiraju šta će da rade i čime ce da se bave.

Vojvodina stalno insistira na Zakonu o finansiranju Vojvodine čije je donošenje predviđeno Ustavom. Taj zakon nikad nije donet, ali nisam čula ni da se o tome priča?

– Nama je žao što taj zakon nije donet i mislim da o tome treba da razgovaramo zajedno. Verovatno bi izlaz iz cele ove situacije bilo donošenje tog zakona. Mi smo spremni za razgovore.

Sudeći po dosadašnjim iskustvima, republička Vlada će Pokrajini ponuditi neko, da tako kažemo – vansudsko poravnanje – pre Ustavnog suda. Šta će biti ponuda?

– Ja mislim da je naša ponuda fer, da poreski prihodi budu osnovica za izračunavanje tog transfera, jer su oni jedini predvidivi i stabilni. Treba naglasiti da u budžet Vojvodine ide, pre nego što se izvrši ona podela poreza na zarade 80:20, 18 odsto poreza na plate, 42,7 odsto poreza na dobit preduzeća koja funkcionišu na teritoriji Vojvodine. Tu ima širok dijapazon tema o kojima možemo da razgovaramo. Ja to ne bih nazvao vansudsko poravnanje jer bi nas to samo privremeno umirilo. Ako se nastavi ta neka vrsta vređanja, to nije dobar početak razgovora.

Bez kontrole Fonda za kapitalne investicije

– Što se nas tiče, ne postoji nikakva kontrola Fonda za kapitalne investicije Vojvodine. Fond je formalno osnovan od strane Vlade Vojvodine i na njegovom čelu je predsednik Vlade Vojvodine i članovi uprave su uglavnom vezani za vojvođansku vlast. U nekoj teoriji taj bi Fond trebalo da kontroliše Državna revizorska institucija koja je 2011. godine kontrolisala završni račun Vojvodine za 2010. godinu – kaže Senić.

U Državnoj revizorskoj instituciji je Danasu rečeno da Fond za kapitalne investicije Vojvodine nisu kontrolisali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari