Zadovoljstvo spasavanja Srpske banke građane Srbije će zasigurno koštati više nego pomenutih 40-50 miliona evra. Premijeru i ministru finansija je neko rekao da u Srpskoj banci nedostaje 40 miliona evra, ali kada se traži dokapitalizacija, cifre se uvek umanjuju. Poznajući dosta dobro strukturu aktive te banke, jasno je da će za njenu sanaciju biti potrebno možda i preko 80 miliona – tvrdi u razgovoru za Danas Nebojša Divljan, akcionar Univerzal banke koji je javnosti prvi obelodanio mehanizam i razmere uništavanja srpskih banaka.

Na osnovu čega tvrdite da će trošak biti toliki?

– Srpska banka ima 17 milijardi dinara depozita, a nema nikakve šanse da njena utrživa aktiva bude 11 ili 12 milijardi dinara, što bi morao da bude slučaj da bi manjak bio samo 40 miliona evra. Srpska banka u svojoj aktivi ima 4,5 milijardi dinara preuzete robe – gde potpada čuvena jalovina i ostala slična imovina i ima još ukupno 3,5 milijardi dinara ostalih potraživanja, u kojima su i razni problematični vrednosni papiri, preuzete nekretnine i slično. Dodajte tome nužne otpise datih kredita.

Kako je moglo da dođe do tolikog nagomilavanja duga, kad se još prošle godine javno govorilo o problemima Srpske banke?

– Ta banka je već godinu dana praktično mrtva, ali Narodna banka ne želi da isključi aparate. Ona postoji godinu dana duže nego što bi trebalo, sa jedinim ciljem da se prikrije još jedan promašaj NBS. Srpska banka ima manje razloga da postoji nego ranije ugašene banke.

Vujović je rekao da će banka biti dokapitalizovana, ali da je Vlada sve detalje označila kao poverljive informacije.

– Iako se kao tajna krije kako će ona biti spasena, jasno je da će sve platiti poreski obveznici. Sada se daje nekakva pozajmica, a kasnije će se možda sprovesti prinudna dokapitalizacija od strane državnih depozitara koji svoje depozite ionako ne mogu da povuku, pa će onda oni „dobrovoljno“ pretvoriti svoje depozite u vlasnički ulog, a država će još dodati nešto novca i to će se tako rešiti.

Srpska banka je već četvrta koja propada zbog kredita odobravanih tajkunima po političkoj liniji, a ima još banaka koje bi se mogle naći na tom spisku. Vidite li rešenje?

– Slučajevi Agrobanke, Privredne banke, RBV, Srpske banke i Univerzala ozbiljno ukazuju na potrebu organizovanja skupštinske rasprave o stanju u finansijskom sektoru Srbije. Zašto? Zato što preostali deo bankarskog sektora u kome država ima kontrolno učešće raspolaže aktivom od 550 milijardi dinara, što je 4,6 milijardi evra. To znači da se u bankarskom sektoru još strašno mnogo toga može upropastiti. Ministru finansija bih zato preporučio da naruči vanrednu i nezavisnu reviziju državnih banaka da bi video na čemu je. Da mu se ne desi da posle dve-tri godine ponovo ima skandal koji strahovito košta. Trošak finansijskog sektora koji je ove godine isporučen budžetu zahvaljujući promašajima u nadzoru od strane NBS narastao je dotle da može da se takmiči i sa doprinosom čuvenog Srbijagasa obavezama budžeta „ispod crte“. Mi ove godine imamo 200 miliona evra kredita EBRD-a za Agenciju za osiguranje depozita, imamo 4,8 milijardi dinara za dokapitalizaciju Dunava, a najveći pojedinačni promašaj Dunava je izgubljene 1,4 milijarde u Univerzal banci. Imamo i dokapitalizaciju Poštanske štedionice (od pet milijardi dinara, prim. aut.). Ti računi isporučeni građanima očigledno pozivaju da se raspravi o njima. Jer, NBS ne odobrava, ali i te kako treba da kontroliše kome banke daju kredite. Ona sprovodi nadzor, a nadzor znači rano otkrivanje poremećaja. To treba da radi armija najbolje plaćenih službenika u zemlji. Nije uloga NBS da potpisuje umrlicu.

Odgovor NBS Divljanu poslat Tomiću

Sukob Nebojše Divljana i Narodne banke datira iz vremena kada je ugašena Univerzal banka u kojoj je Divljan bio najveći pojedinačni akcionar, koji je zbog toga bio na gubitku. Divljan je tvrdio da je centralnu banku na vreme upozorio na dešavanja u Univerzalu, i tražio vanrednu kontrolu ali da je adekvatna reakcija NBS izostala, dok je bankarski regulator tvrdio da je već dovoljno pratio situaciju u banci.

U centru rasprave našlo se i pismo kojim je NBS odgovorila na Divljanovu zabrinutost, pošto je NBS tvrdila da mu je pismeno odgovorila na njegov dopis, dok je Divljan tvrdio da mu NBS nikada nije odgovorila.

Divljan danas kaže da je posle hapšenja predsednika Izvršnog odbora Univerzala Dragana Tomića, u njegovoj kancelariji pronađeno sporno pismo NBS. Dakle, NBS mu je, kako kaže, odgovor uputila preko čoveka koga je on optužio za nezakonitosti u radu banke.

Taj odgovor je po suštini bezvredan ali adresa na koju je upućen predstavlja pravu komediju – kaže Divljan.

Razrađeni mehanizam

Kako je funkcionisao mehanizam isisavanja novca iz državnih banaka?

– Sve te privatne grupacije, a nije ih bilo samo 3-4 koje se sada pominju već možda i dvadesetak, prvo su počele da se zadužuju kod ozbiljnih stranih banaka. Kada su te banke dostigle limite svoje dozvoljene izloženosti prema tim sistemima, kada su im zatvorena sva vrata, oni su se ostrvili na četiri-pet domaćih banaka, u kojima su mogli da nađu partnere u upravama banaka. Te banke su imale male limite izloženosti prema jednom pravnom licu. Uglavnom su smele da im odobre tri, četiri, pet miliona evra. A ovi sistemi su bili usisivači kojima je trebalo samo sve više. Kada su jednom „ispucali“ limit, tražili su način kako da se višestruko zaduže, jer njima nije ništa tri ili pet miliona.

Na kraju su oni napravili recept koji je suština zloupotrebe Agrobanke, Privredne banke, Univerzala, Srpske banke. Osnivali su firme na treća lica, koje su delovale nepovezano i na te firme su uzimali još jedan limit kredita od banke, pri čemu je matična firma bila samo jemac. Nekako se niko od stotina visoko plaćenih menadžera u bankama, u NBS i u Udruženju banaka, nije setio da predloži jedan akt kojim će se odrediti da se jemstvo sabira sa izloženošću matične firme. A time bi bar 80 odsto zloupotreba bilo sprečeno. Ti limiti služe da zaštite banku da ako jedan ili dva dužnika potonu, da ne potope banku. Sva ta pravila izmislio je svet koji se bankarstvom bavi 500 godina. Prvi pravac nadzora banaka je sprečiti preterano kreditiranje jednog klijenta i posebno sprečiti akcionare da koriste depozite da bi kreditirali sebe. Nije zločin ne vratiti kredit, ali je teška zloupotreba kada multiplikuješ zaduživanje, uzimajući kredite na neke navodno nepovezane firme, a sve pare završe kod tebe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari