Optužbe da Srbija ide ka diktaturi, koje se čuju u poslednje vreme, ne samo da su potpuno neosnovane već su uperene i protiv demokratije i privlačenja stranih direktnih investicija. To što Srpska napredna stranka ima natpolovičnu podršku u biračkom telu, koje je u njenom programu prepoznalo snagu koja Srbiju može da izvuče iz krize, ne znači da zemlja klizi u diktaturu, a ne postoji nijedno merilo koje bi takvu tezu potvrdilo.

Ta priča je jako problematična sa aspekta političkog pozicioniranja države, naročito u vreme otvaranja pregovora sa Evropskom unijom, ali i u ekonomskom, jer kako privući investitore i ubediti ih da stvarate povoljan investicioni ambijent ako opozicija i tzv. nezavisni analitičari na sva zvona objavljuju da je u Srbiji diktatura jednog čoveka. Bilo bi dobro i za SNS i za Srbiju kada bi se opozicija konsolidovala na bazi alternativnog programa ekonomskog i društvenog oporavka a ne na pokušaju plasiranja neistina i proizvoljnih konstatacija, jer ne mogu ipak da poverujem da bi bilo kome odgovarao krah ekonomije, ili eventualni bankrot države – kaže u razgovoru za Danas profesor Milenko Dželetović, koordinator Ekonomskog saveta Srpske napredne stranke.

Govorite o neodgovornosti opozicije. Kakva je opozicija potrebna Srbiji?

– Govorim o potrebi da u ova teška vremena, za koju nije zaslužna SNS, svi budemo odgovorni. I Vlast i opozicija i nezavisni analitičari, koji sada sebi daju za pravo da kritikuju a zaboravljaju šta su do juče pričali i kakve su sve katastrofalne promašaje imali u svojim predviđanjima. Da se razumemo, i Srbiji i SNS je neophodna jaka, zdrava i konstruktivna opozicija jer za nataložene Augijeve štale srpske ekonomije i društva potrebno je ne jedan već mnogo herkula koje moramo regrutovati kako iz vlasti tako i iz opozicije i vanstranačkog kadrovskog korpusa.

Da li vi kao član stranke osećate da se gradi kult ličnosti?

– Apsolutno ne. Zaista. I sam sam svedok koliko je SNS stranka demokratske provinijencije sa jakom ulogom stranačkih organa. Uostalom, povucimo jednu paralelu. Imate SNS i slučaj Vladimira Cvijana, koji je prekršio statut stranke, istupao protivno programskim opredeljenjima, javno vređao predsednika stranke i sve vreme ostaje član i dolazi na sednice Predsedništva, a taj takozvani diktator ga ne isključuje iz stranke. Sa druge strane “ demokrata“ Dragan Đilas i DS su ekspresno Vuka Jeremića dok je predsedavao Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija isključili iz Demokratske stranke zbog benignog neslaganja sa njenim predsednikom. Toliko o diktaturi i demokratiji.

SNS je nastala kao odgovor na postojeći trenutak. Da li će na narednoj Skupštini SNS-a doći do idejnog profilisanja programa?

– Na skupštini SNS će ekonomski i politički program biti prilagođen novonastaloj političkoj i ekonomskoj zbilji. SNS je za samo pet godina od osnivanja došla do natpolovične većine u biračkom telu, što je veliko breme odgovornosti koje zahteva inoviranje programa, ali i ponašanja. Svesni težine stanja u kome se nalazimo ali i odgovornosti koju preuzimamo, spremni smo da na nove izazove ponudimo i nova rešenja, novu viziju koja će se pretočiti u sveobuhvatnu strategiju ekonomskog i društvenog preporoda Srbije. Želimo da građani razumeju bolne rezove, nepopularne poteze na koje smo spremni kako bi za buduće generacije izgradili ekonomiju i društvo sa zdravim temeljima. Po prvi put se desilo u novijoj političkoj istoriji da jedna politička opcija i jedan lider ne žele da svoju apsolutnu većinu u biračkom telu valorizuju kroz novi izborni ciklus, već tu popularnost investiraju u bolne reformske procese sa vrlo neizvesnim ishodom po popularnost i stranke i njenog lidera ali sa vrlo izvesnim dugoročnim pozitivnim ishodom po standard i materijalno blagostanje građana Srbije.

Spremni ste da budete žrtva reforme?

– I u drugim istočnim zemljama reforme su imale neku političku žrtvu. Ako je to cena da se sprovedu bolni rezovi, SNS je spremna da založi svoju popularnost i vlast da bi se u naredne četiri godine zaista udarili zdravi ekonomski temelji za stabilne i kontinuirane stope privrednog rasta koje su nam preko neophodne ukoliko zaista želimo da budemo dostojni društva u koje treba da uđemo. To otvaranje pregovora sa EU je dobra prilika, dobra šansa za Srbiju, ali nam ništa neće značiti ukoliko ostanemo ovako nezaposleni, sa ovako niskim nivoom nacionalnog dohotka perkapita, najvećim učešćem javne potrošnje po jedinici proizvoda, visokim spoljnotrgovinskim deficitom, sa razorenom industrijom, makroekonomskim pokazateljima koji predstavljaju mozaik problema…

Da li se Vučić dvoumi oko raspisivanja vanrednih izbora zbog toga što se boji da broj osvojenih mesta neće moći da popuni adekvatnim kadrovima?

– Ne. Ne, jedina bojazan Aleksandra Vučića u pogledu vanrednih izbora je koliko će oni u jednom – moram da kažem – neefikasnom društvu, usporiti sve ono što se mora uraditi, kakva će to biti poruka inostranim investitorima i koliko će zaista koštati. Međutim, ono što je činjenica i ono što ekonomski savet kome predsedavam savetuje predsednika, a čega je on duboko svestan, jeste da su i najskuplji izbori jeftiniji od usporavanja reformi. Ovo što se sada dešava u Srbiji, ova priča o diktaturi, pokušaji da se ospori nečiji legalitet ili tako visoko uporište u biračkom telu potpuno neosnovano, pomalo počinje da liči na osporavanje reformskih procesa, na opstruiranje, na ponašanje koje zaista znači da Srbija nije spremna za promene. Ali, mislim da postupci i Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića pokazuju ono što na srpskoj političkoj sceni odavno nije viđeno. Oni pokazuju razliku između političara, koji uvek misli da naredne izbore i njih, državnika koji misli na naredne generacije.

Ima li SNS kadrove da iznese te reforme?

– Naravno da ima. Prenaglašena je priča da SNS nema kadrove. Ono što je činjenica jeste da težina situacije zahteva mobilizaciju svih kadrovskih potencijala i u tom pogledu mi smo na političkoj sceni demonstrirali nešto što do sada nije viđeno, da se i na najviše političke funkcije, ministarstva finansija, privrede, sporta, poljoprivrede – postavljaju ljudi koji nisu članovi SNS. Odgovorno tvrdim da u svojim redovima ili u redovima svojih simpatizera SNS ima dovoljno jaku kadrovsku bazu da iznese teret promena i reformi u Srbiji.

Vi ste vodeći ekonomista u stranci a niste ministar…

– Važan je program i njegova realizacija a ne kadrovska rešenja. Odlika dobrog menadžera i političara jeste da u svakom trenutku svakom čoveku iz tima pronađe mesto gde će dati svoj maksimum realizaciji ciljeva stranke. Procena Aleksandra Vučića i stranačkih organa je bila da sam ovde najdelotvorniji i mišljenja sam da su potpuno u pravu. To je novi pristup, novi odnos na političkoj sceni u kojem je važno da se realizuje program, da se obezbede reforme i boljitak za naše porodice, a ne ko je personalno ministar.

Koliko ministri koji nisu u stranci, mislim na ekonomski deo vlade, imaju političku podršku? Stiče se utisak da je Krstić ima, a da Radulović više „solira“?

– Što se tiče SNS-a, imaju je i jedan i drugi, inače ne bi bili tu gde jesu. Možda zbog godina, mladosti, energije koju Lazar Krstić demonstrira ima više simpatija javnosti i možda se o ministru Raduloviću stiče drugi utisak zbog izjava nekada loše interpretiranih, nekad jer ih pojedini mediji sagledavaju iz drugog ugla. Ali, i jedan i drugi imaju političku podršku.

Ipak, njegova ključna mera – smanjenje nameta na rad nije prošla, a on bez toga ne može da zaokruži proces koji je nameravao.

– Ta mera je definitivno deo programa SNS-a, a kada će biti sprovedena, samo je pitanje vremena. U ovom trenutku, matematički proračun Ministarstva finansija je pokazao da ukoliko bi za 30 odsto smanjili doprinose na plate to bi bio dodatni šok za budžet jer nije moguće prethodno obezbediti dodatni priliv. I to je ono, borba mišljenja oduvek je davala kvalitet. Ministar Radulović smatra da bi smanjenje poreza odmah izazvalo povećanje zaposlenosti jer bi veći broj ljudi iz sive zone legalizovali biznis. Procene Ministarstva finansija su bile da u jednom inertnom društvenom i ekonomskom sistemu, ta transformacija ne bi bila tako brzo, posebno u uslovima pada platežno sposobne tražnje i investicija. Ali, to smanjenje ostaje strateški cilj.

Šta će biti osnova ekonomskog programa SNS-a?

– Stvaranje atraktivnog investicionog ambijenta, privlačenje SDI i otvaranje novih radnih mesta. Prvi pravac je poljoprivreda i energetika koje imaju ne samo komparativne prednosti već na kratak rok mogu da uposle viškove radne snage. Istovremeno, moramo insistirati na realizaciji kapitalnih infrastrukturnih investicija, iz Emirata, Kine, Rusije, iz svih zemalja iz kojih mogu da dođu. Projekti poput Južnog toka, izgradnja brze pruge Budimpešta – Beograd, završetak koridora 10, koridora 11, probijanje tunela na putu Ruma – Novi Sad, projektima koji će omogućiti brzo upošljavanje zamrle građevinske industrije.

A drugi pravac?

– Paralelno sa tim stvaranje atraktivnog investicionog ambijenta. Nastavak beskompromisne borbe protiv korupcije, prevođenja sive ekonomije u legalnu zonu, reforma poreske uprave i osposobljavanje za bolju naplatu poreza, ukidanje komplikovanih administrativnih procedura, ukidanje brojnih agencija, fondova, zavoda koji nisu u funkciji… Jednostavno, stvaranje jeftine, efikasne i građanima odgovorne države.

Šta je sa kancelarijom za brze odgovore?

– Mi nismo zaboravili na to predizborno obećanje i stručni tim Ekonomskog saveta SNS-a zajedno sa nestranačkim ličnostima napravio je nacrt Zakona o ulaganjima koji je predstavljen javnosti i sada je u fazi „prvog brušenja“. Tim zakonom razradili smo način funkcionisanja jedinstvenog šaltera ili kancelarije za brze odgovore. Cilj je da, zavisno od veličine investicije, predsednici opština, gradonačelnici, ministar ili predsednik vlade, budu odgovorni za izdavanja dozvole, sa jasno definisanim obavezama – oni će koordinirati rad svih u lancu, od urbanizma, raznih inspekcija, javnih preduzeća. Zakon je potpuno antikoruptivni, jer zašto bi neko dao mito ako zna da će dozvolu dobiti. Krajnji cilj bio bi da celu Srbiju, njenu administraciju, pretvorimo u kancelariju za brze odgovore.

Stabilan kurs, niska inflacija

Za svaku pohvalu je stabilan devizni kurs koji je održan ne trošeći devizne rezerve. Imali smo 2012. Godinu i utrošenih blizu 1,5 milijardi a opet je domaća valuta imala izrazitu depresijaciju dok je 2013. NBS prodala isto onoliko deviza koliko je kupila, i bez troškova je obezbedila stabilan devizni kurs. O njegovoj realnosti bi mogli da diskutujemo na profesionalnom nivou, ali ono što je najmanje trebalo srpskoj privredi u ovom trenutku je nestabilnost kursa. Postignuta je, takođe i najmanja inflacija u poslednjih 40 godina. Ona jeste rezultat i smanjene kupovne moći stanovništva, ali se mora priznati da je i delo filigrantskih mera monetarne politike centralne banke.

Da li bi Telekom trebalo privatizovati?

– O tome će odlučiti Vlada Srbije, ali stav i moj i SNS je da ukoliko bi došlo do eventualne privatizacije, taj novac treba da se upotrebi za kapitalne infrastrukturne projekte nešto što će uposliti 100.000 ljudi, nešto što će biti lokomotiva srpske privrede i uticati na rast makroekonomskih perfomansi kako ne bi novac od prodaje Telekom a završio za popunjavanje budžetskih rupa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari