U jesen 1992, unutar samog političkog rukovodstva bosanskih Muslimana postojale su dileme i rasprave o tome da li treba prihvatiti ili ne ponude o upućivanju većeg broja islamskih dobrovoljaca (gariba) u Bosnu. Preovladalo je mišljenje da Bosna ima dovoljno vlastitih dobrovoljaca, ali da nema oružja ni novca potrebnog za vođenje rata.


Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (9)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

 

U procesu protiv Rasima Delića, bivšeg komandanta Armije BiH, tužilac Daryl Mundis je izveo kao svjedoke Tužilaštva dva arapska dobrovoljca koji su detaljno opisali način na koji su stigli u BiH.

U ovim slučajevima su humanitarne organizacije kao što su BIF, Third World Relief Agency i Muwafaq Foundation imale važnu ulogu u regrutaciji ili olakšavanju dolaska islamskih vojnih dobrovoljaca u BiH. Za dopremanje oružja, novca i ljudi u ovom periodu ljeto 1992–proljeće 1993. korišten je humanitarni koridor od Zagreba, preko Splita do Travnika. S oružjem, u BiH su stizali i ljudi. Još u novembru 1992. objavljeni su izvještaji da je 50 boraca iz libanskog Hezbollaha otišlo u Bosnu kako bi naoružali i obučili bosanske, muslimanske borce. Kad su u septembru 1992. hrvatske vlasti, na direktan zahtjev američke vlade, zaustavile iransku isporuku 4.000 pušaka i milion metaka, u avionu su zatekli i 40 pripadnika Iranske revolucionarne garde. Potom je serijom hapšenja na kontrolnim punktovima koje su držali vojnici HVO, u periodu između januarskih i aprilskih sukoba HVO i Armije BiH, onemogućeno korištenje humanitarnog koridora Split-Travnik za slanje oružja i ljudi. U aprilu i junu 1993. počinje otvoren sukob Armije BiH i HVO, tako da nije više bilo moguće koristiti ovaj koridor sve do aprila 1994.

General Rasim Delić naredio je 13. augusta 1993. Komandi Trećeg korpusa da formira odred „El Mudžahedin” i da ga popuni stranim dobrovoljcima koji su se nalazili na području ovog korpusa. U ljeto 1993. već su bile formirane brojne grupe stranih i lokalnih islamskih dobrovoljaca na različitim lokacijama u srednjoj Bosni, posebno oko Travnika i Zenice. Delićeva naredba je imala za cilj da ove grupe objedini u jednu vojnu formaciju. Postoje različite interpretacije toka događaja koji su doveli do formiranja Odreda, u ovisnosti od toga da li govore predstavnici Armije BiH ili mudžahedina. Njemački general Klaus Reinhardt je u svom izvještaju od 19. marta 2004, kao vojni ekspert Haškog tužilaštva u slučaju Tužilac protiv Hadžihasanovića i Kubure, detaljno opisao formiranje Odreda „El Mudžahedin“.

U izvještaju od 13. juna 1993, upućenom komandantu i načelniku Štaba Vrhovne komande ABiH Rasimu Deliću i Seferu Haliloviću, Enver Hadžihasanović skreće pažnju na poteškoće koje ima 3. korpus u vezi s određenim strancima: „U izvještaju se pominju ‘dobrovoljci pripadnici drugih zemalja (Arapi i Turci) kao i grupa Bosanaca koje su oni obučavali (tzv. ‘Gerila’) koji nisu ušli u sastav Armije R BiH, iako im je to ponuđeno’. U izvještaju optuženi Hadžihasanović navodi da ‘dobrovoljci – pripadnici drugih zemalja’ kao i Muslimani njihovi saveznici žele razgovarati samo s najvišim predstavnicima ABiH, a ne s 3. korpusom. Optuženi Hadžihasanović pominje njihove nedopuštene metode borbe i izjavljuje da ne želi snositi posljedice njihovih postupaka. Optuženi Hadžihasanović navodi da je poznata činjenica kako te osobe uživaju podršku određenih državnih organa i visokih islamskih vjerskih dostojanstvenika“.

General Rasim Delić je 16. juna 1993. naredio Komandi 3. korpusa da uputi mudžahedine na Igman. „Ove grupe uputiti na Igman i da uđu u sastav samostalnog odreda Štaba Vrhovne Komande u Zukinu jedinicu. U protivnom, otkazati im gostoprimstvo i eventualno razoružati.“ Hadžihasanović u telefonskom razgovoru kaže Seferu Haliloviću „kako ne može u potpunosti izvršiti ovo naređenje jer bi razoružati mudžahedine značilo otvoriti treću liniju fronte“.

Komanda 3. korpusa je 12. augusta poslala Štabu Vrhovne komande prijedlog o formiranju Odreda „El Mudžahedin“. Prijedlog je bio utemeljen „na osnovu ukazane potrebe o organizaciji i upotrebi dobrovoljaca stranih državljana, njihovog pismenog zahtjeva Komandi 3. korpusa, te na osnovu ovlaštenja“ koje je Vrhovna komanda dala Sakibu Mahmuljinu. U prijedlogu se definira da „sve strane državljane – dobrovoljce u Armiji RBiH s područja odgovornosti 3. korpusa organizovati u odred“. Za mobilizacijsko zborište ovog odreda“ određeno je selo Mehurić na području Travnika. Predložen je naziv „El Mudžahedin”.

U svom svjedočenju na suđenju Rasimu Deliću, Aiman Awad je potvrdio da je on lično predao Komandi 3. korpusa zahtjev za formiranje Odreda. Opisao je Sakiba Mahmuljina kao osobu koja je mudžahedinima predstavljena kao predstavnik Alija Izetbegovića. „Mi smo jedino njemu vjerovali jer je bio musliman i neko koga je poslao predsjednik, rahmetli Alija Izetbegović, kao svog predstavnika u Zenicu. On je bio jedini kome smo vjerovali jer je pokazivao razumijevanje u razgovoru s nama. Nismo imali povjerenja u druge komandante“, rekao je Awad.

Prema stajalištu mudžahedina, „njihove vođe uopšte nisu bile zadovoljne profesionalnim vještinama jedinica Armije BiH, koje su takođe optuživali za manjak pravilnog i ispravnog islamskog vjerovanja“. „Postojali su i izdajnici u redovima Armije BiH, nedostajalo je dobrog planiranja, a tokom operacija organzacija je bila haotična.“ Kao što je rečeno na njihovom video-snimku, „šura jedinice mudžahedina je odlučila da prestane učestvovati u bilo kojim vojnim operacijama s Armijom sve dok mudžahedini ne budu priznati kao nezavisni bataljon u sastavu Armije. Komanda bataljona je u Zenici, kamp za obuku u selu Mehurić. Vođa bataljona je Ebu Haris Libijac, a vojni komandant Wahiudeen“, naveo je general Reindhart.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari