Držala je govor i žena sekretara Komunističke partije Francuske. Ona je, kao, otvorila i držala uvodnu reč i hvalila učešće žena u antifašističkoj borbi. Kaže ona: ’Između ostalih da ne izostavimo da spomenemo jednu vrlo malu zemlju, ali i pored toga što je bila vrlo mala uzela je vrlo aktivnog učešća u ratu’, a ja pomislila – sad će da kaže za nas, i ljutim se što kaže da smo tako mali, a ona posle toga kaže: ’To je Luksemburg’. Uvek se kod tih francuskih komunista osećalo protiv nas, oni su bili ljubomorni, oni su hteli da uvek i u svemu budu glavni, a nisu bili. Olga Ninčić Humo


Ivana Pantelić: Partizanke kao građanke

(Izdavači: Evoluta, Institut za savremenu istoriju)

Knjiga Ivane Pantelić zanimljiv je doprinos savremenoj istoriji Srbije i bivše Jugoslavije. U svom istraživanju autorka obrađuje pitanje društvene emancipacije učesnica Narodnooslobodilačkog pokreta, partizanki i političkih aktivistkinja u socijalističkoj Jugoslaviji, nastaloj delimično i njihovim angažmanom u oslobodilačkom, revolucionarnom i građanskom ratu između 1941. i 1945. godine. Težište je na idejama, aktivnostima i problemima istaknutih predstavnica predratnog levičarskog ženskog pokreta, odnosno pokreta otpora, koje su posle 1944/45. godine vršile određeni politički i društveni uticaj u Antifašističkom frontu žena Jugoslavije, ali bile i na odgovornim funkcijama u partijskoj i državnoj hijerarhiji. Uz dopuštenje izdavača prenosimo najzanimljivije odlomke.

 

Proces uspostavljanja mira i politički preobražaj Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) u narodnu demokratiju trajao je tokom čitave 1945. godine. U tom razdoblju žene su prvi put organizovano, javno lično stupile na političku i društvenu scenu Jugoslavije. Pored toga što je KPJ preuzimala vlast formalno parlamentarnim i demokratskim putem, posredstvom širih organizacija kakve su Narodni front i AFŽ, činjenica je da su u to vreme najistaknutije žene u svim segmentima javnogživota bile upravo bivše pripadnice partizanskog pokreta.

Tako su na izborima za Ustavotvornu skupštinu FNRJ, održanim 11. novembra 1945. godine, i kasnije na izborima za skupštine narodnih republika, žene prvi put postale poslanice. U Skupštini FNRJ, od 537 poslanika oba veća bile su izabrane 22 žene (u Saveznom veću devet od 326 i u Veću naroda 13 od 175). M. Stanišić, pozivajući se na fond AFŽJ, navela je kako je iz Srbije u Skupštinu FNRJ izabrano osam poslanica, M. Stanišić, str. 229. Ipak, u fondu Narodni front – Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije navedena su imena pet poslanica (Božidarka Kika Damjanović, Bosa Cvetić, Milka Minić, Stanka Munćan Veselinov, dok su izostavljena imena Mitre Mitrović, Spasenije Cane Babović i Radmile Manojlović).Poslanice su činile oko 4 odsto 0

ukupnog sastava Skupštine. U NR Srbiji je među 287 izabranih poslanika bilo deset žena (3,5 odsto), i taj broj je procentualno bio niži od učešća poslanica u skupštinama drugih republika.

Prva vlada Jugoslavije nije imala nijednu ministarku. Kad je reč o Srbiji, još je u Povereništvu Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS) među dvanaest članova, poverenica za prosvetu bila Mitra Mitrović.I u prvoj narodnoj vladi koja je vodila NR Srbiju od 1945. do 1948. godine, Mitra Mitrović je u početku bila i ostala jedina ministarka među 14 članova. Do kraja mandata kabinet je znatno proširen. Do 1948. godine imao je 22 resora. Pored Mitre Mitrović u vladu su stupile i Spasenija Cana Babović, koja je došla na čelo Ministarstva za rad i Milka Minić koja je postala ministarka bez portfelja. Situacija u drugim republikama, kad je u pitanju prisustvo žena u najvišim organima vlasti, nije bila znatno bolja. Tako je, u februaru 1950. godine, bilo sedam žena u rangu ministra na saveznomi republičkim nivoima, od kojih jedna iz Srbije na saveznom nivou i tri u vladi NR Srbije.

U dokumentima o Predsedništvu vlade NR Srbije iz 1948. godine pored osnovnih informacija o zaposlenima nalaze se i podaci da li je osoba bila u partizanima, od kada je član KPJ, da li je bila u SKOJ-u. Pa su tako 65 zaposlenih bili članovi KPJ (33 žene i 32 muškarca) a u partizanima ih je bilo 30, 18 partizanki i 12 partizana.

Posle formiranja Komunističke partije Srbije 1945. godine, u prvi CK KPS bilo je izabrano 43 člana i šest kandidata. Među njima je bilopet žena: Spasenija Cana Babović, Bosa Cvetić, Ljubinka Milosavljević,Milka Minić i Mitra Mitrović. U Politbirou CK KPJ nije bilo žena.

Žene nisu bile prisutne ni u politbiroima KP SSSR, Čehoslovačke i Poljske, a u drugim komunističkim zemljama ih nije bilo više od dve. Za to vreme u NR Bugarskoj, u Politbirou Bugarske radničke partije (komunista) – BRP(k), među 13 članova bila je jedna žena – Cola Dragojčeva. Ona je januara 1948. godine smenjena iz članstva u Politbirou, postavši kandidat za člana. Degradirana je pod izgovorom „da je previše isticala svoju ličnosti, dok je svim silama radila da baci u zasenak sve druge zaslužne žene“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari