Rano ujutru 4. avgusta počinje operacija „Oluja“. Hrvatska vojska avijacijom, artiljerijom, tenkovima i pešadijskim snagama udara na Knin, Benkovac, Korenicu, Vrginmost, Petrinju, Vojnić, Slunj, Gračac i druga mesta.
P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }
Samo na Knin ispaljeno je preko dve hiljade granata. Hrvatske radio-stanice svakih petnaest minuta emituju obraćanje Franje Tuđmana, koji poziva srpske trupe da se bezuslovno predaju, a civilima obećava sigurnost u njihovim domovima. Sve vreme objavljuje se i informacija kojim putevima se povlači krajiška vojska, a s njom i sve više civila. Time se svim Srbima poručuje da je za njih najbolje da što pre odu.
Na srpskoj strani vlada potpuni haos i panika. Mnogi vojnici napuštaju položaje kako bi spasavali porodice. Prekinute su veze između štabova i pojedinih jedinica, kao i između političkih i vojnih struktura. Dok je funkcionisala veza s Beogradom, Martić je uzalud pozivao Miloševića. Najuticajnija ličnost do koje je došao bio je književnik Brana Crnčević. On je hrabrio sunarodnike da izdrže u borbi, obećavajući da će se nešto već rešiti.
Beogradski mediji javljaju da krajiška vojska odoleva napadima i drži sve linije odbrane, da na protivničkoj strani ima mnogo poginulih i da mnogi hrvatski vojnici beže iz borbenih redova. Stvarnost je drugačija. Hrvatske snage ulaze u Knin. Narednog dana, tačno u podne, Tuđman podiže državnu zastavu na kninskoj tvrđavi.
Savet bezbednosti osuđuje hrvatski napad i zahteva obustavu neprijateljstava. Vlada SRJ osuđuje agresiju i upozorava da se granatiraju gradovi i naselja, uz velike civilne žrtve.
Američki državni sekretar Voren Kristofer saopštava da Vašington nije dao zeleno svetlo za hrvatski napad na Krajinu. Vlada u Zagrebu i dalje uverava javnost da je imala prećutnu podršku Amerike i Nemačke.
Šešelj zahteva da Vojska Jugoslavije bombarduje Zagreb i da zauzme Osijek. Arkan u Beogradu izjavljuje da se Knin „uz motiv i dobro komandovanje mogao braniti sa dve stotine dobro obučenih vojnika“. On je nekoliko dana pre napada boravio u Kninu; ne objašnjava zašto nije imao motiva da ostane da ga brani.
Kraj operacije „Oluja“ zvanično je proglašen 7. avgusta u 18 časova. Tuđman dolazi u Knin i izjavljuje: „Ovo je istorijski dan, zato što Srbi više nikada neće igrati ulogu koju su imali u Hrvatskoj… Oslobađanje Knina znači više nego samo osvajanje hrvatskih područja i hrvatskog grada – znači stvaranje uslova za stabilnost hrvatske države za stoleća unapred“.
Iz Knina, Benkovca, Obrovca, Slunja, Korenice i ostalih mesta kreću desetine hiljada izbeglica. Dva dana posle početka napada na putevima prema Banjaluci i dalje prema Bijeljini bilo je najmanje sto dvadeset hiljada ljudi. Kolone izbeglica u nekoliko navrata napadnute su topovskom vatrom, ali i iz aviona.
Zvanični Beograd nastoji da se što pre postigne političko rešenje. Istovremeno, od šire javnosti se krije pravo stanje. Kontrolisani mediji opširno prenose saopštenja državnih čelnika i organa, te njihova obraćanja međunarodnim institucijama. Mnogo manje prostora i vremena posvećuju stradanju civila.
Patrijarh Pavle piše generalnom direktoru RTS-a Miloradu Vučeliću: „Naš narod u Srpskoj Krajini zadesila je nesreća bez presedana. Stotine hiljada beskućnika lutaju Bosnom izbezumljeni… S tugom konstatujemo da se vaši programi ne menjaju, na sportskim terenima se igra, po restoranima i kafanama pije i peva do zore, odjekuje zaglušujuća muzika na svakom koraku… Apelujemo na vašu savest kao i na savest svih građana bez izuzetka da pomognete da ovi teški dani budu dani opšte žalosti i bratske solidarnosti s mučeničkim narodom Srpske Krajine… Vaša odgovornost je ogromna pred Bogom i istorijom“. Vučelić otpisuje: „Ako ovih dana gledate i slušate programe Radio-televizije Srbije, primetićete da su se ti programi bitno izmenili i da su, baš kao što i Vi želite, prilagođeni teškoj nesreći koja nas je sve zadesila“.
Ovakav odgovor nije samo ciničan, već i uvredljiv; u Srbiji je opšte poznato da patrijarh ne gleda televiziju, ali to ne znači da je neobavešten.
Nastavlja se
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


