IIirske provincije bile su odvojene od Metropolitanske Francuske i predstavljale su prostor između Austrijske imperije, Osmanskog carstva i Italije.

One su ostale dugo zapamćene. Pokrenute su još smelije inicijative: izgradnja puteva, sprovođenje popisa stanovništva, uvođenje osnovnog školstva, javni građevinski radovi, otvaranje građanskih matičnih ureda. Ali četiri godine je bilo premalo.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Na administrativnom planu, dve Istre ostale su odvojene. Iz Dalmacije su se, posle Tilzitskog mira, povukli ruski brodovi i ustupili mesto Englezima koju su na ostrvu Visu napravili svoju bazu. Britanski pljačkaški pohodi do Cresa i Trsta obeležili su 1808. i 1809. godinu. Marta 1811, u pomorskom sukobu u blizini Visa, Francuzi su pretrpeli poraz.

Ukupno iskustvo pod Napoleonom ispostavilo se da je uzaludno, između ostalog i zbog loših vremenskih uslova koji su uticali na poljoprivrednu proizvodnju Istre, ali i šireg područja. Počev od 1812-1813, zime su bile veoma oštre. A poznato je da su te dve godine za Napoleona bile pogubne. Nakon neuspešnog pohoda na Rusiju, usledili su koncentrični napadi na teritorije pod Napoleonom. Istu sudbinu doživele su Ilirske provincije. Austrijski general Nugent krenuo je na Istru, a u septembru je vojna kampanja ostvarila uspeh. Isto se dogodilo i u Dalmaciji, u koju su se do decembra 1813. vratili Austrijanci. Pariskim mirovnim sporazumom iz 1814. Habzburškoj imperiji vraćene su teritorije izgubljene 1805. i 1809. godine. Englezi su napustili Hvar, Korčulu, Vis i dubrovački arhipelag tek posle bitke kod Vaterloa, jula 1815. godine.

Razdoblje pod Francuzima izvelo je na pozornicu mnoge nove ljude. Godine između 1797. i 1815. omogućile su mnogim porodicama koje nisu bile plemićkog prekla niti su bile ugledne da utvrde svoj položaj i ekonomski ojačaju. Na osnovu modela Ilirskih provincija, Austrija je 1816. odlučila da osnuje Kraljevinu Iliriju koja je obuhvatala Korušku, Kranjsku, Goricu-Gradišku, Trst i Istru. Tek 1825. istarsko poluostrvo administrativno je ujedinjeno; administrativna Istra obuhvatila je dve Istre, Kastavsku kapetaniju s Podgradom i nekada dalmatinska ostrva Krk, Cres i Lošinj. Taj sastav ostao je neizmenjen do sutona Habzburške monarhije (1918). Poimanje poluostrva kao regije (na osnovu administrativnih i geografskih merila XX veka) učinilo ga je jačim. Međutim, nestanak mletačke Istre doneo je nove razmere između nacionalnih elemenata u začetku. U novoj provinciji, govornici italijanskog jezika više nisu bili (u demografskom pogledu) ravni slovenskom stanovništvu.

Dalmaciji je dodeljen status kraljevine; bilo je to veliko priznanje koje je isticalo zamisao o teritorijalno jedinstvenoj, iako ne i homogenoj Dalmaciji. Bila je to habzburška mediteranska kraljevina. I u njoj je prva administracija vodila računa da ne naruši prethodne teritorijalne hijerarhije i da prizna specifičnosti Dubrovnika i Kotora. Tek su dvadesetih godina napravljeni prvi koraci ka prestrukturiranju kraljevine kao provincije. Mada nisu odmah bili vidljivi, postignuti su rezultati u određivanju uloga vladajućih lokalnih slojeva, sve više uključenih u austrijski sudski i poreski poredak. Ova jedinstvenost Dalmacije nije bila problem za njene stanovnike koji su, barem do 1848-1850, živeli unutar vidika svojih zajednica. Lokalna zajednica zadržala je glavnu društvenu ulogu. Opstajale su komunalna Dalmacija i morlačka Dalmacija.

U Istri su austrijske vlasti samo delimično povratile odredbe ukinute 1806. godine. Vraćene su feudalne nadležnosti, ali su potpale u delokrug okružnih sudova. Između 1825. i 1848. učvrstili su se administrativno-sudski sistem, sačinjen od opština, kotara, okruga i provincije, i novi sloj profesionalnih činovnika. Ublažile su se napetosti između velikodostojnika i pučana. U stvaranju ove nove državnosti, odnosno ubedljivijeg prisustva države u društvu, istarski i dalmatinski viši slojevi usmerili su svoje političke ambicije ka provincijskoj dimenziji.

Nastavlja se

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Narudžbenica

Knjigu Eđidija Ivetića Granica na Mediteranu možete poručiti od Kluba čitalaca Izdavačke kuće Arhipelag: Terazije 29/II, Beograd; e-mail: klubŽarhipelag.rs; SMS: 063 16 43 609; tel: 011 33 44 536, 011 33 44 427; www.arhipelag.rs

Cena za čitaoce Danasa: 1.247 dinara

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari